Volim onakva leta kakvim ih pamtim iz detinjstva... Umereno toplo, 25-30 stepeni (30 je bilo samo sredinom jula), laki povetarac, smanjen saobraćaj, dnevna graja dečurlije po poljančićima, uveče dopire žagor sa terasa i iz kafana, ponegde neka (tihana) muzika, večeri mirisne i osvežavajuće ...
Ono što me uvek asocira na leto jeste miris borovine, čempresa i lavande, a od gradskih mirisa - miris pečene paprike...

Ranije je paprika bila jeftinija i, takoreći, na dnevnom meniju, pa kad krenem sa desetog sprata u prizemlje preskačući po dva stepenika, a mene na svakom spratu zapljusne očaravajući miris pečene šilje...

E, to bejahu srećna vremena...