• Dobrodošli na Ćaskanja! Mi smo zajednica koja okuplja članove sa prostora bivših jugoslovenskih republika. Budite slobodni, pregledajte naš sajt, pročitajte neke od započetih diskusija. Ako želite da učestvujete u diskusijama, pisati na forumu, kreirati albume, dodavati medije, a niste naš član, registrujte se. Registracija je besplatna i zahteva samo minut Vašeg vremena. I da ne zaboravimo: registrovanjem i prijavljivanjem na forumu uklanjate sve reklame koje se prikazuju na sajtu, jer nam je stalo do naših članova. Pridružite nam se!

Tjestenina kroz povijest

anuška

Poznata ličnost
Starosedelac
Učlanjen(a)
17.07.2012.
Poruke
8.029
Broj reagovanja
5.516
Horoskop
Ovan



1547. godine u Genovi je donesen normativ za izradu tjestenine od pšeničnog brašna i vode koji vrijedi još i danas.


povijest-talijanske-tjestenine-7de0b0ba0873ebc217d0f520825951c2_header.jpg

Prapovijesno doba (2 000 000 - 3 500 g. pr. Krista)
  • oko 8 000 g. pr. Krista, u mlađe kameno doba čovjek je igrom slučaja otkrio da sjemenke bačene u jesen rode u proljeće i počeo se baviti ratarstvom, te je između ostalog počeo uzgajati i žitarice, ponajprije ječam, a potom i pšenicu osnovnu sirovinu za izradu tjestenine.
Stari vijek (3 500 pr. Krista - 476.)

68368_250652908393580_670301998_a.jpg

  • oko 2000 g. pr. Krista u Kini je na pergamentu zapisan danas najstariji recept za tjesteninu po kojem se ona izrađivala od pšeničnog brašna, jaja i vode te služila s mesom peradi,
  • oko 400 g. pr. Krista Etruščani su na reljefima u grobovima svojih pokojnika ovjekovječili i pribor za izradu tjestenine, primjerice vreće s brašnom, noževe za rezanje i daske za vučenje tijesta,
  • oko 100 g. prije Krista, u antičko doba, Rimljani su od Etruščana i Grka naučili spremati tjesteninu koju su Grci tada nazivali laganon,
  • oko 50 g. pr. Krista rimski filozof Ciceron i pjesnik Horacije pisali su o jednostavnoj seljačkoj hrani, lagana-ma, talijanskoj pratjestenini koja je najvjerojatnije bila tanka lepinja narezana na široke trake koje su se pekle na užarenom kamenu te jele poput kruha kao prilog jelima od mesa i ribe,
  • oko 25 g. pr. Krista među receptima objedinjenima u kuharici Rimljanina Apiciusa, danas najstarijoj na svijetu, našao se i recept za tadašnje lazanje, odnosno lagane servirane u juhi.
Srednji vijek (476.- 1492.)

978_250653701726834_30890137_a.jpg

  • početkom 9. stoljeća Arapi koloniziraju Siciliju te sa sobom donose i sušenu tjesteninu koju su nazivali itriyah, tada osnovnu hranu arapskih nomadskih naroda koja se kuhala u vodi,
  • početkom 11. stoljeća liječnici medicinske škole (Scuola Medica) iz Salentinebolesnicima oboljelima od tuberkuloze između ostalog propisuju i laganu pileću juhu s rezancima,
  • sredinom 12. stoljeća arapski geograf Al-Idrisi zapisao je da se u Palermu na Siciliji izrađuje tjestenina u obliku vezica koja se potom suši na suncu te prodaje u Kalabriji i drugim kršćanskim i muslimanskim zemljama,
  • u 13. stoljeću već se spremaju mnoga jela od tjestenine, među kojima su i lazanje sa sirom, orasima i začinima, a prema legendi kuharica Jovanella po prvi put je umijesila makarone, posula ih sirom i poslužila kraljuFredericu II. koji ih je odmah zavolio i učinio popularnima,
  • u drugoj polovini 13. stoljeća (1279. godine) u Genovi je napisana oporuka po kojoj potpisnik, profesionalni vojnik, nakon svoje smrti određenom sretniku između ostalog ostavlja i "košaru punu makarona",
  • krajem 13. stoljeća (1295.) vrativši se s dugogodišnjeg putovanja u Veneciju, pustolov Marco Polo obogatio je talijansku kuhinju receptom i tjesteninom koja je nalikovala na špagete, te ostalim namirnicama i začinima iz Kine,
  • u 14. stoljeću zapisan je prvi konkretni recept za spremanje lazanja u anonimnom manuskriptu Liber de coquiana koji savjetuje da se kuhani listovi lazanja stave u posudu i pospu naribanim sirom te začine solju, paprom, šećerom, cimetom, klinčićima, šafranom i muškatnim oraščićem,
  • sredinom 15. stoljeća u knjizi "Umijeće kuhanja rezanaca i makarona", Martino Corno, kuhar moćnog patrijarha iz Aquileia, zapisao je recept za makarone na sicilijanski način po kojem se oni mijese od najfinijeg brašna, bjelanjaka i ružine vodice, a nakon kuhanja poslužuju s naribanim sirom, maslacem i slatkim začinima.
Novi vijek (1492.- 1918.)

26621_250653125060225_1349314503_n.jpg

  • u 16. stoljeću tjestenina postaje glavno jelo talijanskih obroka, pa se bogataši naveliko slade različitim rafiniranim pastama s mesom, povrćem i skupocjenim začinima, primjerice šećerom i cimetom, dok se narod zadovoljava skromnom kuhanom tjesteninom bez mesa i ostalih slasnih dodataka,
  • sredinom 16. stoljeća (1554. godine) botaničar Pietro Andrea Mattioli opisao je rajčicu i nazvao je zlatna jabuka, odnosno pomodoro jer su prve rajčice donesene nakon Kolumbova otkrića iz Amerike u Europu bile žute i ne veće od trešanja,
  • sredinom 16. stoljeća (1547. godine) proizvođači tjestenine iz Genove donijeli su normativ po kojem se tjestenina izrađuje od pšeničnog brašna i vode koji vrijedi još i danas,
  • sredinom 17. stoljeća tjestenina se naveliko počela proizvoditi, kuhati i prodavati na ulicama Napulja,
  • sredinom 18. stoljeća Napulj postaje glavni grad tjestenine, pasta postaje hrana za široke narodne mase, a Sicilijanci se iz "tamanitelja" povrća pretvaraju u "tamanitelje" makarona i ostale tjestenine,
  • u drugoj polovini 18. stoljeća, nakon službovanja u Parizu i otkrivanja tajni vinogradarstva i kulinarstva u Italiji Thomas Jefferson se u svoju domovinu Ameriku vraća s priborom za pravljenje makarona,
  • u 18. stoljeću, otprilike dvjesto godina nakon pojavljivanja na tlu Italije, uzgojena je nova, velika, crvena i sočna sorta rajčica, koje su se najprije koristile za salatu, da bi se zatim počele dodavati vodi u kojoj se kuhala tjestenina, te tek potom počele koristiti za pripremu umaka za tjesteninu,
  • u prvoj polovini 19. stoljeća (1825. godine) u Genovi je Paolo Agnese otvorio prvu tvornicu tjestenine na svijetu u kojoj su se primjerice velike količine tijesta mijesile strojno, a ne kao do tada u manufakturama, nogama,
  • u prvoj polovini 19. stoljeća (1839. godine) Ippolito Cavalcanti, vojvoda od Buonviciana zapisao je prvi recept za tjesteninu, odnosno rezance s umakom od rajčica,
  • sredinom 19. stoljeća tjestenina se počinje komercijalno proizvoditi i u Americi,
  • početkom 20. stoljeća zahvaljujući brojnim talijanskim emigrantima tjestenina postaje popularna i u SAD-u iako su se makaroni sa sirom već naveliko jeli u vrijeme građanskog rata.
32377_250653455060192_903062224_n.jpg
 

jasna949

dežurna ćaskalica
Starosedelac
Učlanjen(a)
27.10.2010.
Poruke
20.474
Broj reagovanja
2.926
Horoskop
Blizanci
Ovo stvarno nisam znala, ajde ono na početku, kada je počela poljoprivreda ali ovo ostalo, pojma nisam imala....

Hvala Anuška, hvala...:):thumbsup:
 

anuška

Poznata ličnost
Starosedelac
Učlanjen(a)
17.07.2012.
Poruke
8.029
Broj reagovanja
5.516
Horoskop
Ovan
Povijest talijanske tjestenine

Tjestenina se počela koristiti u populaciji određenih područja, a kasnije se proširila po cijelom svijetu. Najstarija zabilježena uporaba tjestenine potječe iz Kine, gdje se još i danas široko koristi. No, pod nazivom kineska i azijska tjestenina se uglavnom podrazumijevaju rezanci.
Grci i Rimljani

Mnogi dokazi upućuju da je Marko Polo donio tjesteninu u Italiju sa svojih azijskih putovanja 1292. godine, iako porijeklo riječi 'makaroni' seže u vrijeme starih Rimljana, koji su time davali počast svojim 'bogovima'. Prema legendi, tjesteninu je izmislio grčki bog vatre, Hefest (Vulcanus za Rimljane).
Tjestenina je bila poznata starim Grcima i Rimljanima. Specifičan tip tjestenine 'laganon' koji sliči današnjim lazanjama, široko se koristio kod Grka. Zanimljivo je da tjesteninu nisu kuhali na način na koji se danas pripremaju lazanje, već su je pekli na vrućem kamenju ili u pećima što više liči na današnju pizzu.
Apicius, rimski pisac iz prvog stoljeća poslije Krista, opisuje kako da se "obuhvati pogačica i pita ..." , a nazivali su ju "lagana". Recept za pripremu tijesta nije poznat, međutim, postoje prijedlozi za slojevitu pripremu s mesom i ribom. To bi bili današnji tortelini ili ravioli.
Također se nagađa da se tjestenina koristila u vrijeme Etruščana, ali ne postoji nijedan pravi povijesni dokaz.
Arapi i tjestenina

Prvi zapisi o kuhanim rezancima postoje u Jeruzalemskom Talmudu, napisanom na aramejskom jeziku u 5. stoljeću poslije Krista. Riječ koja se koristila za rezance je itriyah. U arapskim referencama ta riječ ne označava kupovne suhe rezanace, nego svježe domaće rezance. Osušeni rezanci se mogu prevoziti, dok se svježi moraju odmah konzumirati. Češće se tjestenina spominjala tijekom arapskog osvajanja Sicilije, gdje se koristila kao suhi proizvod. Arapski geograf Al Idrisi zapisao je da se proizvod baziran na brašnu u obliku žice, proizvodio u Palermu, tada arapskoj koloni.
Nagađa se da je sicilijanska riječ "maccaruni" koja u prijevodu znači "napraviti tijesto silom" zapravo porijeklo riječi „makaroni“. U drevnim metodama izrade tjestenine, snagu miješanja tijesta davale su ljudske noge, proces koji je trajao cijeli dan. Drevne sicilijanske lazanje, koje se još uvijek jedu na Siciliji, uključuju grožđice i začine koje su donijeli arapskih osvajači. To je još jedan znak da su Arapi uveli tjesteninu u današnju Italiju.
Srednjovjekovna Italija

Oko 1000. godine, prvi dokumentirani recept za tjesteninu u knjizi "De arte Coquinaria per vermicelli e macaroni siciliani“, (Umjetnost kuhanja sicilijanskih makarona i rezanaca) napisao je Martino Corno, kuhar moćne patrijarhalne Akvileje.
Prvi povijesni izvori proizvodnje suhe tjestenine zabilježeni su u malim poduzećima koja su postojala 1150. godine. Arapski geograf Al-Idrisi zapisao je da se u Trabiju, oko 30 km od Palerma, proizvodilo obilje tjestenine u nitastom obliku («tria» na arapskom) koja se izvozila posvuda, u Kalabriju, mnoge muslimanske i kršćanske zemlje, čak i brodovima.
1279.godine vojnik iz Đenove zapisao je u svoj inventar posjeda, košaru suhe tjestenine ('una bariscella de Plena macaronis'). Dokument iz 1244. i drugi iz 1316. godine svjedoči proizvodnju suhe tjestenine u Liguriji, što pokazuje, da je uporaba tjestenine bila uobičajena po cijelom talijanskom poluotoku.
Između 1400. i 1500.godine, obrtnička proizvodnja "fidei" (tjestenina, u lokalnom dijalektu) raširila se po Liguriji. Osnivanje Društva proizvođača tjestenine 1546. godine (najstariji očuvani dokument datira iz 1571.g.) potječe iz Napulja. Godine 1574.sličan je ceh osnovan u Genovi, a tri godine kasnije, sastavljena su "Regolazione dell'arte dei Maestri Fidelari" (Pravila za majstore tjestenine u Umjetničkom društvu) u Savoni.
Godine 1584.autor Giordano Bruno citira napuljsku uzrečicu: "è il cascato Maccarone dentro il formaggio" (makaroni su upali u sir).
Razne vrste tjestenina, uključujući i oblik duge šuplje cijevi, spominje se u 15. stoljeću u zapisima talijanskih dominikanskih samostana. Do 17. stoljeća, tjestenina je postala dio svakodnevne prehrane diljem Italije, radi njene ekonomičnosti, dostupnosti i raznolikosti.
17. i 18. stoljeće

U 17. stoljeću, osobito u Napulju, porast broja stanovnika doveo je do nedostatka hrane, sve dok tehnološka revolucija nije omogućila proizvodnju tjestenine po znatno nižoj cijeni. Tjestenina je postala važna hrana. Napuljska blizina mora (kao što je bio slučaj i Sicilije i Ligurije) olakšala je sušenje tjestenine, proces koji omogućava čuvanje tjestenine na dulje vrijeme. Lučki objekti su također omogućili izvoz osušene tjestenine po cijeloj Italiji.
Prije se tjestenina pripremala od griza nožnim miješanjem tijesta. Proizvođač tjestenine sjedio je na klupi i korištenjem svojih nogu umijesio bi tijesto. Kralj Napulja, Ferdinando II, unajmio je slavnog inženjera (Cesare Spadaccini) kako bi unaprijedio ovaj postupak. Novi sustav se sastojao od dodavanja kipuće vode svježe mljevenom brašnu, miješanje nogom zamijenilo se strojem od bronce, koji je savršeno oponašao rad čovjeka.
U 1740. godini, Venecija je Paolu Adamiju izdala dozvolu za otvaranje prve tvornice tjestenine. Strojevi su bili vrlo jednostavni. Sastojali su se od željezne preše, koju je pokretala nekolicina ljudi. Godine 1763. vojvoda od Parme, Don Ferdinando Bourbon, dao je Stefanu Lucciardiju od Sarzana pravo na 10 godina monopola u proizvodnji suhe tjestenine "Genoa-stil" u Parmi.
Godine 1766. pronađeno je tijelo radnika Stefana u prostoru za gnječenje gdje je potom i pokopan. Proglašen je svetim Stefanom, zaštitnikom proizvođača tjestenine.
U svom dnevniku, Putovanja po Italiji (iz 1787. godine), Goethe makarone definira "delikatnom tjesteninom, napravljenom od fine krupice, dobro izrađenom, kuhanom i rezanom u razne oblike".
Također opisuje epizode Napuljskog života, dajući veliku važnost radu makaronara, koji su, uz gotovo svaku cestu, osobito u danima kada se odricalo mesa, užurbano pripremali makarone i koristili tave s vrelim uljem. Prodavali su proizvode nevjerojatno dobro, tako da su tisuće ljudi nosili svoj obrok zamotan u papir.


pastaseller.jpg

Prodavač tjestenine u 19. Stoljeću (Izvor)


Rajčica

Do kraja 18. stoljeća tjestenina se jela bez začina i bez sira. Prva uporaba rajčice spominje se u 17. stoljeću. Uvezena je u Španjolsku iz Novog svijeta, a kasnije se proširila diljem Europe, dok se nije u mediteranskim zemljama pronašla idealna klima za uzgoj. No, rajčica nije postala jedan od glavnih sastojaka talijanske kuhinje sve do kraja 18. stoljeća. U početku se rajčica smatrala ukrasnom biljkom i vjerovalo se da je otrovna (biljka je, plod nije).
Godine 1778. Vincenzo Corrado spominje u svojoj kuharici "Cuoco Galante« (Kuhar za gospodu) umak od rajčice, ali ne za začinjanje za tjesteninu. Umak od rajčice, kuhan s malo soli i nekoliko listova bosiljka, koristio se u ranim godinama 18-tog stoljeća u otvorenim prodavaonicama, na jugu Italije za začinjavanje makarona. Pizza se počela začinjavati umakom od rajčice i mozzarella sirom tek sredinom 19. stoljeća.
Industrijalizacija

Nekoliko proizvođača tjestenine iz grada Amalfi pokrenuloo je pravu industrijsku proizvodnju tjestenine u Napulju sredinom 19. stoljeća. Koristili su vodenice i kamenje za mljevenje, a krupica je odvajana od mekinja pomoću ručnih sita. Strojevi su sa sobom donijeli razvoj tržišta, konkurenciju i prekooceanski izvoz. U to vrijeme su mnogi Talijani odselili u Ameriku. Godine 1878., uveden je novi stroj za poboljšanu proizvodnju krupice, a time i tjestenine : Marseillaisov pročišćivač, izumljen u gradu Marseillais u Francuskoj. U priručniku za sita koristila se perforirana koža koja se primjenila na mehanički mješač. Prva hidraulička preša napravljena je 1882.godine, dok se prvi pogon s parnim mlinom počeo koristiti 1884. godine.
Nove tehnike omogućile su da se naprave savršene rupe u disku od bronce (dizne), kroz koje se tiska tjestenina. To je potaklo novu industriju i izum novih, maštovitih oblika tjestenine. Već krajem 19. stoljeća tvornice tjestenine imale su u asortimanu od 150 - 200 različitih oblika tjestenine.
Industrija tjestenine naglo je rasla krajem 19. i početkom 20. stoljeća, s izvozom diljem svijeta. Pšenica koja se najviše upotrebljavala za tjestenine, bila je Taganrog vrsta, tvrda pšenica visoke kvalitete uvezena iz Rusije. Luka Taganrog u Rusiji, izvozila je pšenicu koji su preferirali Ligurijski i Napuljski proizvođači tjestenine. Stara brošura Ligurijske tvornice tjestenine, također govori o "tjestenini Taganrog", u vremenu kada je polovica proizvodnje bila predodređena za New York.

factory.jpg

Špageti (u to vrijeme makaroni) suše se na Napuljskoj ulici. (Izvor)
20. stoljeće

Veliki razvoj talijanske tjestenine na prijelazu stoljeća, bio je vezan uz izvoz, koji je 1913. godine dosegao rekordnu razinu od 70.000 tona, od kojih je većina bila usmjerena prema SAD-u. Kasnije su zemlje koje su uvozile tjesteninu, počele i same proizvoditi. Ubrzo su talijanski strojevi za izradu tjestenine osvojili svijet. Godine 1917. Fereol Sandragne patentirao je prvi sustav za kontinuiranu proizvodnju tjestenine. U međuvremenu je boljševička revolucija u Rusiji smanjila uvoz ruske pšenice. Talijanski proizvođači okrenuli su se uvozu pšenice iz Francuske i Amerike, no danas je većina pšenice domaća, iz Italije, nešto se uvozi iz Australije.

1933. godine prva "kontinuirana", potpuno automatska preša stavljena je u proizvodnju. To je bio projekt dva inženjera iz Parme, Maria i Giuseppea Braibanti.

Danas se tjestenina široko upotrebljava u Europi, Australiji, Sjevernoj i Južnoj Americi. Glavni tipovi su jednostavni makaroni i špageti, ali i druge vrste su dostupne. Najveća raznolikost oblika tjestenine još se uvijek proizvodi i koristi samo u Italiji.
italy.jpg

(Izvor)
Drvo špageta ?

Godine 1957.(1. travnja) BBC -ov kratki televizijski film pod nazivom „Branje špageta u proljeće“, prikazuje seoski život izvan Lugana. Vrlo ozbiljni govornici opisivali su stablo, na kojem rastu deseci kilograma špageta. Pokušali su objasniti, da zahvaljujući poljoprivrednicima, njihovom vještinom i stručnošću stečenoj kroz generacije, svi špageti narastu do iste duljine na stablima, čime se olakšava branje.
Slijedećeg jutra BBC studio dobio je brojne telefonske pozive ljudi zainteresiranih za kupnju drveta špageta koji su tražili telefonske brojeve trgovaca ....


spagettitree.jpg

Izvor : BBC
 

Boki

Suspendovan nalog
Učlanjen(a)
15.01.2013.
Poruke
3.889
Broj reagovanja
3.361
Horoskop
Ovan
Taljatele
240px-Picture_246_w.jpg

Dugi fusili
320px-Fusilli_lunghi_bucati.jpg

Pene
320px-Whole_wheat_penne,_cooked_and_uncooked.jpg

Makaroni
320px-Macaroni_closeup.jpg

Farfale
Farfalle_Pasta.JPG
 

Boki

Suspendovan nalog
Učlanjen(a)
15.01.2013.
Poruke
3.889
Broj reagovanja
3.361
Horoskop
Ovan
Pasta_stelline.jpg
Stelline
Torchio_noodle.jpg
Tochio noodle

Stortini_pasta.jpg
Stortini
Quadrefiore.jpg

Quadrefiore

Ricciolini.jpg
Ricciolini
 

jasna949

dežurna ćaskalica
Starosedelac
Učlanjen(a)
27.10.2010.
Poruke
20.474
Broj reagovanja
2.926
Horoskop
Blizanci
a radijator?????? :o njih najviše volim....
 
Vrh Dno