Mislim da dileme oko toga koju srednju školu upisati i nije potrebna, jer smatram da srednja škola i nema nekog značaja, ukoliko se planira nastaviti školovanje posle nje. Naravno ovo ne važi za đake koji bi želeli da se bave nekim zanatom. Gledajući po sebi, ja sam bila apsolutno ravnodušna koju ću srednju upisati, a bila su mi otvorena vrata za maltene sve škole, a izabrah onu koja mi je bila najbliža kući, a danas mi treba 5 sekundi da se i setim kako mi se zove srednjoškolska struka. Toliko o značaju srednje škole, na duže staze.
Mali broj đaka u svojoj 14-oj godini zna šta žele biti i mislim da nemaju tu zrelost da donesu odluku koja će im obeležiti čitav život. Osim toga u kakvoj zemlji živimo, danas ni diploma fakulteta nije nikakva garancija, ne samo da će biti uspešan u poslu, već i da će ga imati, pa je , po mom skormnom mišljenju, završetak samo srednje škole kockanje sa životom.
Stoga je mnogo bitnije kako se đak razvija kroz srednju školu, kao ličnost, ma kog da je profila škola ( naravno ne treba ići u krajnost pa upisati nešto sa čim nema nikakvih dodirnih tačaka ) i da je mnogo važnija odluka ona u 19-oj godini.
Što se mešanja roditelja tiče , to je uvek bilo škakljivo. Ono što mislim je da se ni ovde ne treba ići u krajnost. Dakle ni princip: ''Ja sam rekao ta i ta škola i tačka!'', ali ni princpip: ''Upiši šta god'' nije dobar. Roditelji najbolje poznaju svoje dete s toga treba izabrati najpraktičniju odluku, a koja ne odstupa mnogo od sklonosti deteta.
I jedan i drugi princp odluke oko svog školovanja sam imala na svojoj koži.
Princip; upiši šta voliš, iako mi je u početku delovao sjajno i kao dar sa neba što mi se u odluku ne meša, ispostavio se, kada sam malo više sazrela, da i nije bio toliko dobar, jer sam izabrala vrlo nepraktično zanimanje. A odjednom mi je postalo važno i da to što radim bude koliko toliko cenjeno. To je ono što roditelji znaju, a dete pred upis još uvek ne, jer jednostavno nije ono to koje hrani porodicu, pa da ima svest koliko znači i biti plaćen za ono što radiš.
Onda je na redu došao gorepomenuti princip
: treba izabrati najpraktičniju odluku, a koja ne odstupa mnogo od sklonosti deteta. Moji su predlagali nekoliko praktičnih rešenja i našli smo se na sredini. Koliko toliko praktično, a nije predaleko od mojih interesovanja.
Eto možda ova moja priča posluži budućim maturantima , ako naiđu na ovaj tekst.
Naravočenije: Pratite svoje želje, ali oslušnite šta roditelj ima da vam kaže. Sredina je najčešće zlatna
