Ovo napisah mislim 2017. vezano za večitu dilemu "da li slaviti ili ne", "meni taj datum ništa ne znači" ... pa ajd da se ne baci, evo i ovde.
- Biti ravnopravan znači:
1. Da imaš pravo na obrazovanje i pismenost iako si žena, pa možeš, ovde recimo, da napišeš i iskažeš svoje mišljenje i stav...
2. Da imaš pravo glasa i da sam zaokružiš budalu na onom listiću a ne da ti muž, otac ili brat glasaju za Vučića...
3. Da imaš imovinu (stan, kuću) na svoje ime pa kad ti dokurče muž i deca da kažeš " mrš napolje jebem li vam panaiju.."
4,5,6...da imaš posao, platu, nezavisnost....
7. Da te niko ne "uči pameti" lomeći ti ruke, noge i decu jer "valjda on zna šta je najbolje za tebe"
8. Da možeš da se obučeš onako kako ti želiš i da se osećaš lepo i prijatno u tome a ne da ti majmunčina bira tipa "skini to, izgledaš kao kurvetina" (sto mu qrvi jbm što ga okotiše)...
E, pošto smo definisali šta su prava i jednakost, vi, mi i oni što je imamo, setite se da i dalje, negde, upravo sada, neki Stanoje pijan, lomi kosti nekoj Dragici, neki Miloje je izbacio neku Nadu iz kuće sa sve decom jer ga nije dočekala večera za koju joj nije, naravno, dao pare...A neki Dragoje upravo kolje kuhinjskim nožem neku Milicu....Jer, nisu imale tu sreću da budu ravnopravne. Nezavisne. Da ih neko nauči i da im šansu.
Setite se da naše majke, bake, tetke, prabake....nisu imale tu sreću da žive u vreme nezavisnosti, da su bile prodavane, korišćene i bačene posle upotrebe. Zato je ovaj dan i Dan majki. Nadam se, onih majki koje će svoju decu odgajati u srećnom domu, bez batina i pretnji, domu u kome njihova majka ili sestra nisu krpa kojom se brise pod već ravnopravna bića koja žive za njihovu sreću. I koja mogu u svakom trenutku da ih zaštite.
I dok Nada, Dragica i Milica ne budu imale tu mogućnost da žive, budu slobodne i dostojanstvene, ova borba nije završena. A ovaj dan je simbol toga. Kao i onaj cvetak ili čestitka koje ste (bar većina vas) dobile od nekoga kome je stalo do vas i vaše sreće.