Dan je svanuo, seda je i dalje tu. Ne, nije bio san.

Posmatram je - baš je bela. Ne znam jel samo ja traumatično doživeh ovaj događaj, al majku mu tešila sam se do noćaš da sam još mlada. Pa tek mi je 25 godinica

Inače sutra idem da se šišam, ne zbog sede, ugovoreno pre nje, al sad se pitam šta da joj radim. Sečem - ostavim..? Farbanje ne dolazi u obzir. Sreća pa se ne vidi uvek, a nekad i štrči, noćas mi je baš bola oči

To mi je hvala od moje kose, pažene i mažene i zaštićene ko beli medved. Pa našta bih ličila da sam je izlagala hemiji, farbi i ostalim čudesima.

Njaaks, izdeprimira me ovo.