• Dobrodošli na Ćaskanja! Mi smo zajednica koja okuplja članove sa prostora bivših jugoslovenskih republika. Budite slobodni, pregledajte naš sajt, pročitajte neke od započetih diskusija. Ako želite da učestvujete u diskusijama, pisati na forumu, kreirati albume, dodavati medije, a niste naš član, registrujte se. Registracija je besplatna i zahteva samo minut Vašeg vremena. I da ne zaboravimo: registrovanjem i prijavljivanjem na forumu uklanjate sve reklame koje se prikazuju na sajtu, jer nam je stalo do naših članova. Pridružite nam se!

Rimski spomenici u Istri

anuška

Poznata ličnost
Starosedelac
Učlanjen(a)
17.07.2012.
Poruke
8.029
Broj reagovanja
5.516
Horoskop
Ovan
term_1233862116_1.jpg

Arena u Puli

Arena u Puli (lat. arena: pijesak), u puku zvana i Divić-grad, amfiteatar, najveći i dobrim dijelom očuvan spomenik rim. graditeljstva u Hrvatskoj. Prva građevina izgrađena je sred. I. st. pr. Kr., a današnji je oblik dobila sred. I. st. Izvorno je bila namijenjena održavanju gladijatorskih viteških borbi, borbi s divljim zvijerima i dr. viteškim igrama. Podignuta je izvan gradskih obrambenih zidina, nadomak izvora vode (nimfej Karolina), uz gl. cestu (Via Flavia) koja je iz Pule vodila u Akvileju i Rim.


Čini je borilište, gledalište (cavea), koje je moglo primiti 25000 gledatelja, osobiti sustav komunikacija i višenamjenskih prostora u obruču cirkularnih hodnika i nosivih zidova gledališta i podzemna prostorija ispod borilišta kao sabirnica oborinskih i otpadnih voda. Pokriva površinu od 11466 m2. Duža os je duljine 132,45 m (borilište 66,22 m), a kraća os 105,96m (borilište 39,73 m); među osima je savršen odnos 5:4. Unutrašnjost nije očuvana i vidljiv je samo kameni plašt, 72 luka, dva niza arkada i u najgornjem nizu 64 četvrtasta prozora. Osnovni tlocrtni oblik vanj. plašta i svih unutar. konstrukcija zasniva se na policentričnoj krivulji, kojoj su polumjeri međusobno sukladni na način Fibonaccijeva niza. Smještena je u okviru jedne, možda prve centurije pulskoga rim. agera (orijentiran od sjevera prema istoku, s otklonom 18°30′). Podignuta je na padini brežuljka, te su prema moru (zapadu) izvedene četiri etaže, ukupne vis. do 31 m, dok su prema istoku, tj. prema kopnu, izvedene samo dvije gornje etaže, jer se gledalište s te strane prilagodilo padini čvrste stijene. Iznimna je i jedinstvena u svijetu po arhit. rješenju s četirima okomitim stubišnim tornjevima, koji su služili za komunikaciju između gornjih dviju etaža, te za prilaz mornara na palubu, gdje se zatezao velarij (tende za zaštitu od kiše i sunca). Bila je u funkciji sve dok nisu u V. st. zabranjene gladijatorske igre, a u VII. st. i borbe s divljim zvijerima. Od tada se iz unutar. arhit. strukture počinje vaditi gotova kamena građa za izvedbu dr. građevina. Međutim, od XIII. st. određuju se stroge zabrane za odnošenje toga kamena, a od druge pol. XIX. st. opasuje se visokom ogradom. Oko 1425. u njoj su se priređivale svetkovine na blagdan sv. Ivana. Od namjere potpunog rušenja spasio ju je 1583. mlet. senator Gabriele Emo, zatim 1632. franc. vojni inženjer A. De Ville, graditelj pulske mlet. utvrde. Na poč. XVI. st. za nju su se počeli zanimati poznati graditelji i znanstvenici (S. Serlio i A. Palladio). Od XVIII. do sred. XX. st. istražuju je, kao jedini amfiteatar u svijetu s gotovo potpuno očuvanim vanj. pročeljem (plaštom) i karakterističnim stubišnim tornjevima, mnogi arhitekti, arheolozi i umjetnici te postaje predmetom proučavanja rim. graditeljstva (S. Maffei, G. Piranesi, J. Stuart, N. Revett, C. L. Clérisseau, R. Adam, G. Carli, L. F. Cassas, K. F. Schinkel, T. Allason, P. Nobile, P. Stancovich, G. Carrara, F. Brüyn, A. Gnirs, E. Dyggve, M. Mirabella Roberti). Djelomičnom obnovom izvornih prostornih obilježja (borilište, ist. gledalište, G. Brass, 1932) postaje 1930-ih pozornicom za operne priredbe i dr. javne manifestacije, a od 1950. služi kao najveće otvoreno hrv. gledalište za ljetne priredbe, glazbene (opere), filmske, sportske i dr. manifestacije. Na poč. 1960-ih istražuje je J. Marasović, sred. 1980-ih nova arheol. iskapanja vodi V. Girardi-Jurkić (1984–85), a izvorni izgled detaljno proučavaju A. Krizmanić, J. Marasović, D. Marasović (1984–86). Tada je obnovljen prvi zap. kružni hodnik, i to u tradicionalnim materijalima i načinu građenja.
Očuvana je u izvornom obliku, s izvornim arhit. elementima i detaljima, bez potonjih pregradnji i dodavanja. Svojim umj. i tehničkim rješenjima (stubišni tornjevi s cisternama i dvostrukim kapacitetom prolaza, sustav komunikacija, svojevrsna prilagodba živoj stijeni, rješenje velarija) predstavlja iznimno svjedočanstvo rijetko i dobro očuvane građevine te vrste i starosti. Vrlo bitni, jedinstveno očuvani detalji na četvrtoj etaži (završni olučni vijenac i parapet s impostima za jarbole) omogućuju proučavanje konstrukcije rim. velarija kao ni na jednome drugom amfiteatru na svijetu. Jedini je sačuvani primjerak prijelaznog tipa od drvenog na zidani kameni amfiteatar. Među amfiteatrima rim. doba pulska se Arena prikazuje kao rijedak primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja i iznimne očuvanosti, poput Koloseja u Rimu, Arena u Veroni, Nîmesu, Arlesu i Thysdrusu (El-Jem). O Areni se u puku od davnina prenose legende: prema jednoj navodno su je preko noći izgradile vile donoseći kamen s Učke, a prema drugoj (koja se ponekad pojavljuje čak u stručnoj literaturi kao tvrdnja) dao ju je graditi car Vespazijan kao dar svojoj ljubavnici, pulskoj liberti Antoniji Cenidi (stoga se rjeđe naziva i Vespazijanovom Arenom).

LIT.: P. Stancovich, Dello Anfiteatro di Pola, Venezia 1822; L. Rusconi, Pietro Nobile e i monumenti romani di Pola (1814–1810, Archeografo Triestino, 1926, 13; J. i D. Marasović i A. Krizmanić, Amfiteatar u urbanoj strukturi Pule, Pogledi, 1988, 3–4.

A. Krizmanić
290px-Pula_Temple_d_Auguste.jpg

Augustov hram

Augustov hram, antički spomenik u Puli. Ova gotovo u potpunosti očuvana sakralna građevina smještena je na sjevernoj strani glavnog gradskog trga Foruma, a ima oblik jednostavnog četverokuta dimenzija 8 x 17,3 metara. Na pročelju se nalazi trijem, koji s prijeda drže četiri stupa, te po jedan sa svake strane.

Posvećen je božici Romi, zaštitnici Rimske države, te caru Augustu. Dataciju određuje natpis na vijencu iznad stupova pročelja hrama, koji je gotovo uništen pri bombardiranju Pule krajem Drugog svjetskog rata, a glasi: ROMAE ET AUGUSTO CAESARI DIVI F. PATRI PATRIAE (Romi i Augustu, sinu božanskog Cezara, ocu domovine). Oktavijan August je počasni naziv Pater Patriae (Otac domovine) dobio od rimskog Senata 2. g. prije Krista, a umire 14. g. poslije Krista, pa se i vrijeme gradnje ove sakralne građevine smješta između ovih dviju godina. Sam natpis je u originalu bio izliven od bronce i utisnut u kameno pročelje, od kojeg danas na spomeniku stoji jedna trećina, u lošem stanju.

augustusDemo-1024x519.jpg


Hram predstavlja jedan od ljepših primjera ranocarskog rimskog sakralnog graditeljstva, te je zbog svoje bogate ukrašenosti vidljiv utjecaj kasnohelenističke umjetnosti. Stupovi su rađeni od glatkog mramora, na čijim se vrhovima nalaze klasični kapiteli korintskog stila. Uljepšava ih lišće akanta, dok se na glavnom vijencu nalaze reljefi s motivima listova vinove loze, voća i ptica, koji su izvedeni vrlo precizno finom tehnikom.
U srednjem je vijeku imao više uloga, od kršćanske crkve do spremišta žita. Dogodile su se i brojne promjene na vanjskom plaštu - probijanje prozorskih otvora, razna pregrađivanja, dok je od posljedica požara nekoliko puta stradala krovna konstrukcija. Održao se u svom izvornom obliku do 1944. godine, kada dobiva direktan pogodak prilikom savezničkih bombardiranja Pule. Talijanski su ga konzervatori u periodu anglo-američke vojne uprave 1945.-1947. godine rekonstruirali, te kamen po kamen vratili u prvobitno stanje. Jedino se natpis sa glavnog vijenca pročelja hrama zbog oštećenosti nije mogao postaviti na staro mjesto.
Danas ima funkciju lapidarija u kojem su izložene antičke skulpture, te svojom jedinstvenom arhitektonskom izvedbom plijeni poglede prolaznika.
LIT.: R. Matijašić, K. Buršić Matijašić, Antička Pula s okolicom, Pula 1996., 67.-99.; Antun Travirka, Istra: Povijest, kultura, umjetnička baština, Zadar 2001., 102.-104.


term_1235232095_1.jpg

Forum u Puli

Forum u Puli, glavni trg ant. grada, na ravnom prostoru između luke i padina brežuljka, 82×37,5m. Prve građevine nastale su u drugoj pol. I. st. pr. Kr., a trg je oblikovan u Augustovo doba. Na trg, okružen trijemom s triju strana, dolazilo se dvjema glavnim ulicama. Oko trijema su bile javne građevine uprave, trgovine i sudstvo, a na sjev. strani kultno središte. Već sred. I.st.pr.Kr. u središtu grada koji je tek nastajao izgrađeno je prvo svetište, hram vjerojatno kapitolijske trijade Jupitera, Junone i Minerve.
Arhaični primjer kapitolija bio je podignut na većoj bazi (19,5×34×1,64m) kao oktastil s interkolumnijem u piknostilu, uži od baze (14,5×23,5m) i ekscentrično postavljen u odnosu na njezinu dužu os. Do kapitolijskog hrama vjerojatno je bila i bazilika (temelj javnoga ant. života, sjedište suda, administrativnih ureda i mjesto trgovine), znatni ostatci koje su otkriveni (1975–76) do sjeveroist. ugla Komunalne palače. Prostor je tijekom stoljeća smatran svetim i nedodirljivim, jer je u poč. podizanja grada određen kao mjesto kulta, sastajanja i komuniciranja, raspravljanja, odlučivanja, zaklinjanja i vladanja, ali i kao organizirani prostor za okupljanje i trgovanje. Na kraju I.st.pr.Kr., u Augustovo doba, počinje izgradnja novoga foruma, pa se prvotnomu kapitolijskomu hramu dodaju dva hrama blizanca tipa prostila tetrastila u korintskome slogu s dubokim trijemovima koji odgovaraju Vitruvijevim proporcijama. Najprije se podiže tzv. Dijanin hram, između baze kapitolija i bazilike, a potom Augustov hram (između 2. i 14. god.), koji zajedno s kapitolijem i okolnim prostorom tvore povišeni dio foruma. Augustov hram vrlo je fini rad kako po mekoći tako i po suptilnoj izradi dekoracija. Posebice su pomno izvedeni detalji na kapitelima i bogato dekoriranu frizu. Dijanin je hram postavljen na 48cm višoj nadmorskoj visini od Augustova, a po nekim se detaljima razlikuje od njega. Trijada hramova, s određenim promjenama namjene kompleksa (Augustov hram rano je preuređen u crkvu), zasigurno je bila netaknuta do učvršćenja feud. vlasti (krajem VIII.st.), kada se nepotrebni objekti počinju rušiti, a njihov materijal upotrebljavati za gradnju drugih zdanja. To se dogodilo i dijelu staroga kapitolija, pa su između dvaju hramova izgrađene tri romaničke građevine. Očuvani Dijanin hram s odvojenim visokim komunalnim tornjem (turris communis), simbolom općinske samouprave, već od X.st. upotrebljavao se kao prvo sjedište komunalnih ustanova u stalnom usponu. Kompleks dvaju hramova spojen u jedinstvenu cjelinu s romaničkim građevinama prvi put bitno mijenja izgled 1296., kada bogate puljske obitelji, predvođene Castropolama, grade reprezentativnu gotičku palaču. Tada je srušen znatan dio Dijanina hrama, osim stražnjeg i zap. pročelja. Primjer je to nastajanja nove javne palače razvojem i preinakom ant. građevina koje su prije služile sličnim namjenama na gl. trgu (platea comunis), gdje se mogao okupiti veći broj građana. Osim u bogatstvu skulptorske obrade, osobitost je got. palače u ukupnoj arhit. koncepciji koja uključuje oba hrama te volumenom dominira na trgu. Krajem XV.st. kompleks se djelomično preuređuje u renesansnom stilu. Komunalna palača s integriranim Augustovim hramom i dijelovima ostalih dvaju hramova opstaje sve do 1814., uz određene transformacije i degradacije sklopa u razdoblju propadanja grada XVI–XIX.st. (npr. rušenje trijema palače 1651. i zap. zida cele Augustova hrama 1751). God. 1814–18. carski arhitekt P. Nobile i F. Brüyn saniraju Augustov hram i stražnje pročelje Dijanina hrama, a sklop je nakon tisuću godina podijeljen u dvije cjeline: Augustov hram na zapadu te ostatke Dijanina hrama i kapitolija uklopljene u obnovljenu palaču. Dotrajala je Komunalna palača obnovljena 1908–10 (E. Nordio), a Augustov se hram pomno i cjelovito obnavlja 1923–24 (G. Brass) i 1946–47 (F. Franchi, M. Mirabella Roberti) nakon bombardiranja 1945., te služi kao izložbeni prostor arheol. spomenika. Komunalna je palača obnovljena 1983–89 (A. Krizmanić). Augustov hram i začelje Dijanina hrama puljskom Forumu daju klasični pečat.
LIT.: A. Krizmanić, Komunalna palača, Pula. Razvitak gradskog središta kroz dvadeset jedno stoljeće, Pula 1988; R. Matijašić, Neka topografska pitanja pulskog foruma, Histria antiqua, 1999, 5; V. Girardi-Jurkić, Periodizacija izgradnje antičkog foruma u Puli, ibid.

A. Krizmanić

Izvor :Istrapedija
 
Vrh Dno