Vreme ovih dana je prelepo. Gde ste, sta radite?
Ponovo počeh da radim. Jedna se vrata zatvore, druga me zalepe u glavu. Poso se ne bira, takva sui vremena. Radi se na normu, 8 sati, 6 dana u nedelji. A obećali su i da će da me prijave. Majke mi. Pakuju se šećeri, kašikice, medići i sva ona go*na koja dobijate uz kafu po fensi i manje fensi kafićima . A nije ni tako loše, malo je buka kao na aerodromu, temperatura je stalno preko 40 stepeni a ose vrebaju i gmižu po nama izražavajući svoju ljubav tako što ponekad malo gricnu da bi "kex" bio intezivniji. Ali zato mozak slobodan ko konj na livadi. I dok se brinem tako da vaš ugođaj bude što bolji i prijatniji dok ladite @@ u nekoj bašti dok pirka prijatan vetrić, ja mislim na vas. I pljunem u svaki osmi šećerić. Svaku četvrtu kašičicu prvo stavim u pedu pa posle zapakujem, a keksiće i čokoladice prvo oližem pa pakovanje. Dobro, nekada se zbunim pa oližem onu kašičicu što sam je prvo stavila u pedu, ali to je zato što se tako najbolje šeruje ešerihija....
I tako, ljubim vas i volim i nadam se da ćete i vi misliti na mene dok pijuckate kaficu i grickate čokoladice i kexiće.
A ako sutra ustanem dovoljno rano videću se i sa dragom Bebom na jutarnjoj kafi. Bez šećera.
Šta ima kod tebe, prijatno vreme za šetnju?
