Ja molim za razumevanje, moje ćutanje je medicinski opravdano. Mi u prosveti smo, po difoltu, bolesni od logoreje. Jedanaest meseci u godini pričamo, solimo pamet deci, nadgornjavamo se sa kolegama, svađamo sa nadležnima i roditeljima, dopisujemo sa ministarstvom...trošimo reči do besvesti, ukratko rečeno. I kad 'firma' ode na kolektivni odmor tih mesec dana, mi po difoltu zanemimo. Nešto od umora, nešto od zabezeka nad bednim učinkom te silne govorancije. Ćutanjem se lečim, ili makar oporavljam, skupljam snagu za novu turu retoričkih egzibicija unapred osuđenih na neuspeh...