- Učlanjen(a)
- 17.07.2012.
- Poruke
- 8.029
- Broj reagovanja
- 5.516
- Horoskop
- Ovan
Što bi bilo kad bi bilo...?
Jeste li ikada maštali o tome kako bi izgledao naš svijet kad bismo ga mogli doživjeti kroz drugačiji set osjetila nego što ga imamo? Ako ne, sigurno ste nebrojeno puta poželjeli nadići njegove skromne mogućnosti…Razmišljajmo zajedno o odgovoru na pitanje: „Kako bi mogao izgledati naš svijet?“
Naš dodir sa svijetom
Ljudska spoznaja napaja se iz dva vrela: osjetila i razuma. Svaka od ovih spoznajnih moći nas na svojstven način opskrbljuje spoznajama o svijetu u kojem živimo. Naša nas osjetila neprekidno bombardiraju osjetilnim utiscima (tome da je nešto npr. hladno, hrapavo, tamno i oštro). Um nas s druge strane opskrbljuje spoznajama o tome da bi predmet koji nosi ovakve karakteristike npr. mogao biti opasan, ili da bi nam on, s obzirom na svoja svojstva, eventualno mogao poslužiti za obradu komada mekog drva…
Ove dvije spoznajne moći udružuju se i informiraju nas o svijetu u kojem živimo. S obzirom da je stvar po pitanju čovjekove osjetilne spoznajne moći puno jasnija (jer ne postoji slaganje oko toga koje bi uopće bile osnovne umske spoznajne moći - a posjedujemo ih mnoštvo) bavit ćemo se ovom prvom.
Sve ono čime nas opskrbi naša osjetilna spoznajna moć (uz koju postoji i ona umska) zbog izvora iz kojeg dolazi, nazivamo osjetom ili osjetilnim doživljajem.
Ljudski senzorni aparat
Već i osnovnoškolci znaju da čovjek posjeduje ukupno pet osjetila: vid, sluh, njuh, okus, opip. Ovoj listi naših osjetila pridružuju se i još neka kojih se rijetko sjetimo - ali će vam odmah biti jasno zašto su na njoj:
Osjetilo ravnoteže (koje nas osim što nas drži u ravnotežnom položaju opskrbljuje i osjetom kutnog i pravocrtnog ubrzanja).
Osjetilo tempreature - koje čini po čitavom našem tijelu razveden sustav temperaturnih receptora za hladno i za toplo.
Kinestetičko osjetilo koje nas opskrbljuje osjetima o tome u kojem položaju i gdje se u prostoru u kojem trenutku nalaze naši udovi i dijelovi našeg organizma.
I na kraju svima nam dobro poznato osjetilo boli.
Treba napomenuti da ovo nije konačna lista ljudskih osjetila i ne bi se svatko složio s načinom na koji su pobrojana - jer u znanstvenim krugovima po ovim pitanjima postoje trajna neslaganja… No bilo kako bilo, možemo slobodno reći da nas ova osjetila svakodnevno opskrbljuju potrebnim i nepotrebnim informacijama o svijetu u kojem živimo i da su osnova za dobar dio našeg sveukupnog znanja o njemu!
Što sve postoji…?!
Iako odeja o potencijalnom pojačavnju naših osjetila od davnina golica maštu ljudskog roda, za sada ćemo ju ostaviti po strani i učiniti ćemo nešto još luđe! Pogledajmo kakva osjetila posjeduju bića iz naše blizine - a o kojima nismo mogli sanjati niti u najluđim snovima!
Flora i fauna našeg planeta, osim što obiluje različitim inačicama naših osjetila (npr. eholokacija kod šišmiša može odgovarati našem osjetilu vida) posjeduje i neka potpuno nam strana osjetila…
Elektropercepcija je osjetilo koje reagira na električna polja. Najrazvijenije je kod delfina koji se njome služe za lov u uvjetima vrlo slabe vidljivosti. Ovo je osjetilo kod njih toliko razvijeno da mogu čak detektirati električno polje koje mišić stvara pri kontrakciji! Naše tijelo ne posjeduje ništa niti približno nalik ovakvom osjetilu, iako električno polje možemo doživjeti kroz osjetilo bola ili opipa.
Magnetopercepcija - ovo osjetilo određene vrste informira o položaju zemljinih magnetskih polova. Istraživanja su pokazala da se ovim osjetilom ravnaju ptice selice prilikom svojih godišnjih migracija. Također čini se da ga posjeduje i mačka.
Osjetljivost na promjene u toku. Ove osjete riba dobiva preko osjetila koje nazivamo bočnom prugom, a omogućuje joj osjetiti opasnost i svaki pomak u njezinoj blizini.
Osjetilo pritiska - koriste ga ribe kako bi odredile dubinu na kojoj se nalaze. Ukoliko zaplivaju prema predubokim vodama, ovo osjetilo obavijestit će ih o tome da su krenule nekamo kamo ne smiju.
Pčele posjeduju osjetljivost na polarizirano svijetlo - a ovi im osjeti olakšavaju orijentaciju za oblačnih dana.
Što bi bilo kad bi bilo?
Zamislite kako bi izgledao naš svijet da posjedujemo elektropercepciju - koliko bi naša osjetila bila preopterećena ovom
Kako bi uopće mogao izgledati osjet kojim bi nas opskrbljivala elektropercepcija? Ako protrljate prste - osjetit ćete nešto poznato - osjet kojim će vas opskrbiti opip. Taj je osjet jasno prisutan u vašoj svijesti - informira vas bez ikakvog posrednika, bez grafičkog sučelja. Pokušajte zamisliti kako bi izgledao elektro osjet bez korištenja već poznatih osjeta…kako bi se uprisutnio u vašoj svijesti? Možda bi se maifestirao kao pucketanje u vratu ili nekakvo lagano nadimanje krvožilnog ustava...
Pokušajte zamisliti što bi izgledala vizualna umjetnost kad bi naše osjetilo vida bilo drugačije, kad bi ono npr. vidjelo toplinske obrasce (kao da npr. svijet promatrate kroz toplinsku kameru), a ne frekvencije koje predstavljaju boje.
Vjerojatno bi čovjek i dalje imao potrebu za likovnim izražavanjem - no kakve bi ono izražajne oblike poprimilo?
Slikar više ne bi slikao uljnim bojama već bi se koristio bojama koje bi da bismo ih vidjeli morale generirati toplinu.
Kipari bi kamenu dodavali „toplinske plohe“ a tek kroz njih bi njegovo djelo postajalo dohvatljivo našem senzornom aparatu…Svijet bi bio isti ali potpuno drugačiji!
Čini se da čovjek očito posjeduje senzorni aparat zahvaljujući kojem dobro uspijeva u svijetu. Ipak mislim, da je za njegov uspjeh važniji um pomoću kojeg je svoj život preselio u onaj dio stvarnosti u kojem je kao vrsta mogao opstati! Naš senzorni aparat ne pomaže nam u tamnim jezerskim vodama - u kojima se riba sa svojom bočnom prugom nevjerojatno dobro snalazi.
Naravno - čovjek nema što tražiti na mjestima na kojima mu senzorni aparat (ili bar tehnološke prilagodbe onog što već ima) ne može osigurati niti kratkotrajno preživljavanje. Ipak smijemo maštati o tome što bi bilo kad bi bilo….što bi bilo kad bismo svoj svijet doživljavali drugačije...
Izvor:
Lumen.net
Jeste li ikada maštali o tome kako bi izgledao naš svijet kad bismo ga mogli doživjeti kroz drugačiji set osjetila nego što ga imamo? Ako ne, sigurno ste nebrojeno puta poželjeli nadići njegove skromne mogućnosti…Razmišljajmo zajedno o odgovoru na pitanje: „Kako bi mogao izgledati naš svijet?“
Naš dodir sa svijetom
Ljudska spoznaja napaja se iz dva vrela: osjetila i razuma. Svaka od ovih spoznajnih moći nas na svojstven način opskrbljuje spoznajama o svijetu u kojem živimo. Naša nas osjetila neprekidno bombardiraju osjetilnim utiscima (tome da je nešto npr. hladno, hrapavo, tamno i oštro). Um nas s druge strane opskrbljuje spoznajama o tome da bi predmet koji nosi ovakve karakteristike npr. mogao biti opasan, ili da bi nam on, s obzirom na svoja svojstva, eventualno mogao poslužiti za obradu komada mekog drva…
Ove dvije spoznajne moći udružuju se i informiraju nas o svijetu u kojem živimo. S obzirom da je stvar po pitanju čovjekove osjetilne spoznajne moći puno jasnija (jer ne postoji slaganje oko toga koje bi uopće bile osnovne umske spoznajne moći - a posjedujemo ih mnoštvo) bavit ćemo se ovom prvom.
Sve ono čime nas opskrbi naša osjetilna spoznajna moć (uz koju postoji i ona umska) zbog izvora iz kojeg dolazi, nazivamo osjetom ili osjetilnim doživljajem.
Ljudski senzorni aparat
Već i osnovnoškolci znaju da čovjek posjeduje ukupno pet osjetila: vid, sluh, njuh, okus, opip. Ovoj listi naših osjetila pridružuju se i još neka kojih se rijetko sjetimo - ali će vam odmah biti jasno zašto su na njoj:
Osjetilo ravnoteže (koje nas osim što nas drži u ravnotežnom položaju opskrbljuje i osjetom kutnog i pravocrtnog ubrzanja).
Osjetilo tempreature - koje čini po čitavom našem tijelu razveden sustav temperaturnih receptora za hladno i za toplo.
Kinestetičko osjetilo koje nas opskrbljuje osjetima o tome u kojem položaju i gdje se u prostoru u kojem trenutku nalaze naši udovi i dijelovi našeg organizma.
I na kraju svima nam dobro poznato osjetilo boli.
Treba napomenuti da ovo nije konačna lista ljudskih osjetila i ne bi se svatko složio s načinom na koji su pobrojana - jer u znanstvenim krugovima po ovim pitanjima postoje trajna neslaganja… No bilo kako bilo, možemo slobodno reći da nas ova osjetila svakodnevno opskrbljuju potrebnim i nepotrebnim informacijama o svijetu u kojem živimo i da su osnova za dobar dio našeg sveukupnog znanja o njemu!
Što sve postoji…?!
Iako odeja o potencijalnom pojačavnju naših osjetila od davnina golica maštu ljudskog roda, za sada ćemo ju ostaviti po strani i učiniti ćemo nešto još luđe! Pogledajmo kakva osjetila posjeduju bića iz naše blizine - a o kojima nismo mogli sanjati niti u najluđim snovima!
Flora i fauna našeg planeta, osim što obiluje različitim inačicama naših osjetila (npr. eholokacija kod šišmiša može odgovarati našem osjetilu vida) posjeduje i neka potpuno nam strana osjetila…
Elektropercepcija je osjetilo koje reagira na električna polja. Najrazvijenije je kod delfina koji se njome služe za lov u uvjetima vrlo slabe vidljivosti. Ovo je osjetilo kod njih toliko razvijeno da mogu čak detektirati električno polje koje mišić stvara pri kontrakciji! Naše tijelo ne posjeduje ništa niti približno nalik ovakvom osjetilu, iako električno polje možemo doživjeti kroz osjetilo bola ili opipa.
Magnetopercepcija - ovo osjetilo određene vrste informira o položaju zemljinih magnetskih polova. Istraživanja su pokazala da se ovim osjetilom ravnaju ptice selice prilikom svojih godišnjih migracija. Također čini se da ga posjeduje i mačka.
Osjetljivost na promjene u toku. Ove osjete riba dobiva preko osjetila koje nazivamo bočnom prugom, a omogućuje joj osjetiti opasnost i svaki pomak u njezinoj blizini.
Osjetilo pritiska - koriste ga ribe kako bi odredile dubinu na kojoj se nalaze. Ukoliko zaplivaju prema predubokim vodama, ovo osjetilo obavijestit će ih o tome da su krenule nekamo kamo ne smiju.
Pčele posjeduju osjetljivost na polarizirano svijetlo - a ovi im osjeti olakšavaju orijentaciju za oblačnih dana.
Što bi bilo kad bi bilo?
Zamislite kako bi izgledao naš svijet da posjedujemo elektropercepciju - koliko bi naša osjetila bila preopterećena ovom
senzornom informacijom u svijetu gdje gotovo sve radi na struju? Bismo li morali proizvesti zaštitu ili kakve blokatore koji bi nas štitili od preopterećenja senzornim informacijama… Bi li se naše društvo tehnološki uopće razvijalo u istom smjeru? Možda bi nas susret s električnim poljem toliko odbijao da bismo svoj svijet organizirali i razvijali potpuno drugačije - izbjegavajući električnu energiju!Kako bi uopće mogao izgledati osjet kojim bi nas opskrbljivala elektropercepcija? Ako protrljate prste - osjetit ćete nešto poznato - osjet kojim će vas opskrbiti opip. Taj je osjet jasno prisutan u vašoj svijesti - informira vas bez ikakvog posrednika, bez grafičkog sučelja. Pokušajte zamisliti kako bi izgledao elektro osjet bez korištenja već poznatih osjeta…kako bi se uprisutnio u vašoj svijesti? Možda bi se maifestirao kao pucketanje u vratu ili nekakvo lagano nadimanje krvožilnog ustava...
Pokušajte zamisliti što bi izgledala vizualna umjetnost kad bi naše osjetilo vida bilo drugačije, kad bi ono npr. vidjelo toplinske obrasce (kao da npr. svijet promatrate kroz toplinsku kameru), a ne frekvencije koje predstavljaju boje.
Vjerojatno bi čovjek i dalje imao potrebu za likovnim izražavanjem - no kakve bi ono izražajne oblike poprimilo?
Slikar više ne bi slikao uljnim bojama već bi se koristio bojama koje bi da bismo ih vidjeli morale generirati toplinu.
Kipari bi kamenu dodavali „toplinske plohe“ a tek kroz njih bi njegovo djelo postajalo dohvatljivo našem senzornom aparatu…Svijet bi bio isti ali potpuno drugačiji!
Čini se da čovjek očito posjeduje senzorni aparat zahvaljujući kojem dobro uspijeva u svijetu. Ipak mislim, da je za njegov uspjeh važniji um pomoću kojeg je svoj život preselio u onaj dio stvarnosti u kojem je kao vrsta mogao opstati! Naš senzorni aparat ne pomaže nam u tamnim jezerskim vodama - u kojima se riba sa svojom bočnom prugom nevjerojatno dobro snalazi.
Naravno - čovjek nema što tražiti na mjestima na kojima mu senzorni aparat (ili bar tehnološke prilagodbe onog što već ima) ne može osigurati niti kratkotrajno preživljavanje. Ipak smijemo maštati o tome što bi bilo kad bi bilo….što bi bilo kad bismo svoj svijet doživljavali drugačije...
Izvor:
Lumen.net