Najomiljeniji citati

[Oljenka]

Ukratko, šta vrijedi imati mnogo i biti nešto, kad čovjek ne može da se oslobodi straha od sirotinje, ni niskosti u mislima, ni grubosti u riječima, ni nesigurnosti u postupcima, kad gorka i neumitna a nevidljiva bijeda prati čovjeka u stopu, a taj ljepši bolji i mirniji život izmiče se kao varljivo priviđenje.
Ivo Andrić

 

[Oljenka]

Priznati da smo bili u zabludi, samo je priznanje da smo danas pametniji nego jučer.


Johann K. Lavater

 

[Oljenka]

Ako u nekome ostavimo bosih stopala trag, al' urezan u kamen od ogromne upornosti, onda je postojati ili ne postojati potpuno ista stvar. Ostaje staza koja vodi u našem smeru. Ostaje smer ka kom će neko ipak stići. Ostaje stizanje koje vodi u nemoguće. Ostaje nemoguće koje vodi u sve mogućnosti.

Miroslav Antić

 

[Oljenka]

Nesreća je što niko ne mjeri sreću prema sebi i svojim potrebama,nego prema drugima, i to prema najsretnijima. Manija svih ljudi je da usvajaju tuđa mjerila i za svoj sopstveni život. Prava sreća čovekova bit će ako postigne svoje oslobođenje od drugih ljudi; a osloboditi se, to je najprije odvojiti svoju sudbinu od presije tuđih primjera, dajući svom životu pečat svoje sopstvene prirode i svojih ukusa.

Jovan Dučic: Blago cara Radovana

 

[Oljenka]

... za velike i teške promjene svog života čovjek ne bi mogao nikad da kaže tačno kad su počele. Na tren izgleda kao da su oduvijek bile tu, na tren opet kao da su se maločas pojavile i otkrile njegovim očima. Zatim, to je podmuklo i varljivo. Ta muka izgleda ponekad teška, opipljiva, jedina i velika, kao crna planina koja zaklanja svijet i neće se nikad promijeniti ni pomjeriti s mjesta. A zatim dođu dani i čitave nedjelje kad izgleda da "planine" i nema, da nije nikada ni bila tu, da ne može uopšte biti. Dok jednog dana, jednog trena, ne iskrsne opet i ne ispriječi se pred nama, stvarna, ogromna, veća i crnja nego sto je bila prije tog kratkog i varljivog zatišja i olakšanja.


Ivo Andrić

 

[Oljenka]

Smatrao sam dužnošću i srećom da sebe i druge čuvam od grijeha. I sebe, uzalud je kriti. Griješne misli su kao vjetar, ko će ih zaustaviti. U cemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladavaju? čovjek nije Bog, i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu, tako sam mislio...Sad o tome mislim drukčije...Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, začudjeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više...

Meša Selimović, Derviš i smrt

 

[Kotluevački]

"Ja sam ja i neću da potčinim svoj ukus jednodušnom sudu čovečanstva. Ako ne volim neku stvar, ne volim je, to je sve; ne vidim nikakav razlog da se pretvaram da volim nešto samo zato što većina voli ili se pretvara da voli."
Dž. London