- Učlanjen(a)
- 17.07.2012.
- Poruke
- 8.029
- Broj reagovanja
- 5.516
- Horoskop
- Ovan
Markiz de Sade – luđak, perverznjak, razvratnik koji je bičevao, silovao, orgijao i pljuvao po Bogu
02 Lipanj 2012
Markiz de Sade osuđivan je kao sotonsko čudovište i prljavi pornograf. Zbog ideja koje je zastupao gotovo je cijeli život proveo po zatvorima, a skončao je u umobolnici. Zašto ga i do dana današnjeg smatraju toliko opasnim?
Donatien Alphonse François rođen je na današnji dan, 2. lipnja 1740.
Potječe iz francuske plemićke obitelji koja je bila u srodstvu s kraljevskom kućom Burbona. Solidno je školovan, sudjelovao je u sedmogodišnjem ratu, gdje napreduje do čina konjičkog kapetana, oženio se plemkinjom i imao troje djece.
Na prvi pogled, djelovao je kao sasvim normalna ličnost, ali samo na prvi pogled….
Na drugi pogled
Markiza de Sada su opisivali kao pravu pravcatu strahotu, a dokaze su našli u njegovom životu i u literarnim djelima punim silovanja, nekrofilije, ponižavanja, mučenja i neobičnih seksualnih praksi. Bio je zagovornik filozofije potpune slobode bez ograničenja morala, vjere ili prava.
Bio je luđak, perverznjak, odvratan razvratnik koji je bičevao, silovao, orgijao, pljuvao po Bogu i obarao sve osim zločina i razbludnosti.
Danas ga povijest prvenstveno smatra literarnim perverznjakom, a njegova su glavna djela; 120 dana sodome, serija romana o Justine, Zločini iz ljubavi i Incest.
Kao zatočenik u Bastilji napisao je nekoliko prosječnih i nevažnih kazališnih igara, eseja i političkih pamfleta, a počeo je pisati i seriju romana koji su trebali zorno prikazati sve moguće perverznosti.
Tijekom života umiješan je u brojne ljubavne afere i seksualne orgije koje je opisivao tijekom dugih godina tamničevanja u svojim djelima.
Problemi s Bogom
Glavni izvor svih ljudskih zala za De Sadea jesu moral i zakon, odnosno Bog koji je njihov izvor. Tom slabašnom biću, kako ga De Sade zove, posvećene su najluđe perverzije.
De Sade u potrazi za užitkom nemilosrdno unakažuje tuđa tijela – ne samo u knjigama nego i u stvarnosti, zbog čega je trideset godina proveo po zatvorima i ludnicama – pa je jasno da mučenje svetog tijela predstavlja i vrhunski užitak.
“Oskvrnjivanje moći, slika svetaca, hostije, raspela, sve to u očima filozofa mora biti jednako umanjivanju vrijednosti kakvog poganskog kipa”; detalji su razrađeni u “120 dana Sodome”.
U ime seksualnih sloboda – jer pojedincu izgubljenom u svemiru ništa drugo nije niti preostalo – De Sade propagira homoseksualnost, uporabu prezervativa i abortus.
Istovremeno je protiv smrtne kazne, krađu smatra pravednijom raspodjelom bogatstva, a nemoral građana korisnim jer potiče revoluciju. Pod DeSadeovim reflektorima petero razvratnika mrcvari majku Eugenie – i sve se dobro vidjelo. De Sade je vjerovao da ljudi vole okrutne prizore.
Zanimljivosti
Da biste dobili dojam o de Sadeu, ukoliko niste pročitali niti jedan od njegovih romana, u nastavku su dvije živopisno opisane afere:
Pet mjeseci nakon vjenčanja s Renee-Pelagie dolazi do afere Jeanne Testard. Markiz je unajmio dvadesetogodišnju prostitutku Jeanne Testard kojoj je rekao kako je dokazao da Bog ne postoji, te joj taj dokaz i razložio. On je naime masturbirao u kalež, najgorim izrazima vrijeđao Boga i Gospu, te je u vaginu žene stavio dvije hostije da bi tokom penetracije govorio: “Ako si Bog, odbrani se.” Nakon tog razlaganja odveo ju je u sobu gdje joj je čitao bezbožnu poeziju tražeći od nje da ga bićuje, ona je odbila i prijavila policiji, ali se De Sade izvukao.
Druga afera se dogodila 1768. godine kada je De Sade unajmio Rose Keller da radi kod njega kao služavka. Tek što ju je doveo u kuću gurnuo ju je u zamraćenu sobu, vezao za krevet i bičevao, nožem joj nanio rane na leđima u koje je potom kapao vosak, na sve to on je doživio orgazam. Kažnjen je na sedam mjeseci zatvora.
Jedni će ga proglasiti proizvodom bolesna uma, ali mnogi, poput Alberta Camusa, Simone de Beauvoire, Georgesa Bataillea smatrali su ga ingenioznim piscem koji je u svijetu izokrenutih vrijednosti, uz ponešto satire i humora, čitatelju podastro i razotkrio zlo. Promatrana kroz tu prizmu njegova perverzna fabula postaje humana, moralna i odgojna.
Tanka je granica između ludosti i genijalnosti… Kamo spada de Sade, odlučite
02 Lipanj 2012
Markiz de Sade osuđivan je kao sotonsko čudovište i prljavi pornograf. Zbog ideja koje je zastupao gotovo je cijeli život proveo po zatvorima, a skončao je u umobolnici. Zašto ga i do dana današnjeg smatraju toliko opasnim?
Donatien Alphonse François rođen je na današnji dan, 2. lipnja 1740.
Potječe iz francuske plemićke obitelji koja je bila u srodstvu s kraljevskom kućom Burbona. Solidno je školovan, sudjelovao je u sedmogodišnjem ratu, gdje napreduje do čina konjičkog kapetana, oženio se plemkinjom i imao troje djece.
Na prvi pogled, djelovao je kao sasvim normalna ličnost, ali samo na prvi pogled….
Na drugi pogled
Markiza de Sada su opisivali kao pravu pravcatu strahotu, a dokaze su našli u njegovom životu i u literarnim djelima punim silovanja, nekrofilije, ponižavanja, mučenja i neobičnih seksualnih praksi. Bio je zagovornik filozofije potpune slobode bez ograničenja morala, vjere ili prava.
Bio je luđak, perverznjak, odvratan razvratnik koji je bičevao, silovao, orgijao, pljuvao po Bogu i obarao sve osim zločina i razbludnosti.
Danas ga povijest prvenstveno smatra literarnim perverznjakom, a njegova su glavna djela; 120 dana sodome, serija romana o Justine, Zločini iz ljubavi i Incest.
Kao zatočenik u Bastilji napisao je nekoliko prosječnih i nevažnih kazališnih igara, eseja i političkih pamfleta, a počeo je pisati i seriju romana koji su trebali zorno prikazati sve moguće perverznosti.
Tijekom života umiješan je u brojne ljubavne afere i seksualne orgije koje je opisivao tijekom dugih godina tamničevanja u svojim djelima.
Naime, njegova literarna opsesija je svijet zla, uživanja u zlu, perverziji, morbidnosti, opakosti, ubijanju, klanju, najbesramnijem seksualnom činu, zlurado opisanom u svim mračnim potankostima. Zato njegovo djelo šokira, sablažnjuje, zato je proglašavano sotonskim i bilo spaljivano na lomačama.
Markiz de Sade umro je prezren. Njegova se obitelj toliko sramila da mu na grob nije stavila ime. Ono je ipak sačuvano u njegovu književnom djelu i u pojmu sadizam, koji označuje uživanje u nanošenju boli i zlostavljanjuProblemi s Bogom
Glavni izvor svih ljudskih zala za De Sadea jesu moral i zakon, odnosno Bog koji je njihov izvor. Tom slabašnom biću, kako ga De Sade zove, posvećene su najluđe perverzije.
De Sade u potrazi za užitkom nemilosrdno unakažuje tuđa tijela – ne samo u knjigama nego i u stvarnosti, zbog čega je trideset godina proveo po zatvorima i ludnicama – pa je jasno da mučenje svetog tijela predstavlja i vrhunski užitak.
“Oskvrnjivanje moći, slika svetaca, hostije, raspela, sve to u očima filozofa mora biti jednako umanjivanju vrijednosti kakvog poganskog kipa”; detalji su razrađeni u “120 dana Sodome”.
U ime seksualnih sloboda – jer pojedincu izgubljenom u svemiru ništa drugo nije niti preostalo – De Sade propagira homoseksualnost, uporabu prezervativa i abortus.
Istovremeno je protiv smrtne kazne, krađu smatra pravednijom raspodjelom bogatstva, a nemoral građana korisnim jer potiče revoluciju. Pod DeSadeovim reflektorima petero razvratnika mrcvari majku Eugenie – i sve se dobro vidjelo. De Sade je vjerovao da ljudi vole okrutne prizore.
Zanimljivosti
- Njemački psihijatar Richard von Krafft-Ebing po njemu je nazvao – pojam koji označava sklonost prema uživanju u mučenju i ponižavanju drugog čovjeka zbog postizanja seksualnog zadovoljstva i užitka. Izraz sadist u svakodnevnom se govoru koristi i za osobu koju općenito usrećuje nevolja drugih ljudi.
- Kao mlad oficir u ljetnoj kućici zavezao je i nožem prijetio ženi koja je prosila milostinju na pariškim ulicama. Tvrdio je da je taj incident bio samo šala. Istina je da se žrtva lako oslobodila i spasila bijegom kroz prozor.
- Godine 1772. bio je upleten u još jedan skandal kad je u Marseilleju visokom, ali ne i smrtonosnom dozom kantaridina, jakog afrodizijaka, otrovao nekoliko tamošnjih prostitutki. Nije poznato je li to učinio namjerno.
- Trideset i dvije godine svoga života proveo je u zatvorima i u psihijatrijskim institucijama. Umro je 1814. godine u umobolnici u Charetonu.
- Njegove su knjige proglašavane sotonskim i spaljivane na lomačama, a i sam je jedva izbjegao giljotinu.
- U umobolnici je počeo vezu sa jednom djevojčicom od 13 godina.
Da biste dobili dojam o de Sadeu, ukoliko niste pročitali niti jedan od njegovih romana, u nastavku su dvije živopisno opisane afere:
Pet mjeseci nakon vjenčanja s Renee-Pelagie dolazi do afere Jeanne Testard. Markiz je unajmio dvadesetogodišnju prostitutku Jeanne Testard kojoj je rekao kako je dokazao da Bog ne postoji, te joj taj dokaz i razložio. On je naime masturbirao u kalež, najgorim izrazima vrijeđao Boga i Gospu, te je u vaginu žene stavio dvije hostije da bi tokom penetracije govorio: “Ako si Bog, odbrani se.” Nakon tog razlaganja odveo ju je u sobu gdje joj je čitao bezbožnu poeziju tražeći od nje da ga bićuje, ona je odbila i prijavila policiji, ali se De Sade izvukao.
Druga afera se dogodila 1768. godine kada je De Sade unajmio Rose Keller da radi kod njega kao služavka. Tek što ju je doveo u kuću gurnuo ju je u zamraćenu sobu, vezao za krevet i bičevao, nožem joj nanio rane na leđima u koje je potom kapao vosak, na sve to on je doživio orgazam. Kažnjen je na sedam mjeseci zatvora.
Jedni će ga proglasiti proizvodom bolesna uma, ali mnogi, poput Alberta Camusa, Simone de Beauvoire, Georgesa Bataillea smatrali su ga ingenioznim piscem koji je u svijetu izokrenutih vrijednosti, uz ponešto satire i humora, čitatelju podastro i razotkrio zlo. Promatrana kroz tu prizmu njegova perverzna fabula postaje humana, moralna i odgojna.
Tanka je granica između ludosti i genijalnosti… Kamo spada de Sade, odlučite
