- Učlanjen(a)
- 17.07.2012.
- Poruke
- 8.029
- Broj reagovanja
- 5.516
- Horoskop
- Ovan
GDJE SU KORIJENI "OLAJAVANJA"
Otkrivamo:
Tračaju nesretni ljudi, a zbog ogovaranja se i - ubija!
Piše: Valentina Kristić
Zbog tračeva čovjek je u stanju učiniti baš sve - potući se, nekoga ozlijediti i čak - ubiti. Susjedi su padali u "ratna" stanja radi ogovaranja. Ljudi su mijenjali prebivališta ili radna mjesta da bi pobjegli od tračeva...Ali, postoje ljudi kojima je ogovaranje "druga priroda".
Vjerujem da nema osobe koja ne voli tračati. Ili one koja u životu nije barem jednom nekog ogovarala. Dakle, ne postoji ljudsko biće koje od kolijevke pa do groba nije izloženo, sudjelovalo ili postalo objekt ogovaranja, odnosno popularno - tračanja. Ogovaranje, bilo zasnovano na neistini ili na istinitim činjenicama sastavni je dio ljudske prirode.
Zašto tračamo?
Tračanje se, zanimljivo, češće veže uz žene, makar, iz iskustva, ne možemo reći da muškarci ne tračaju. Kako god, zašto tračamo? Pretpostavlja se da većina žena voli tračati jer se osjeća nesigurno. Ali, ima situacija kada je to samo vezano uz neobavezno pričanje ili željom za obaviještenošću. Tračevi nerijetko mogu biti izvor zabave, “ubijanja” slobodnog vremena ili “odmaranja” mozga.
To tračanje, ili zarazno, neobavezno čavrljanje, ljudsko ponašanje u stvari drži pod kontrolom jer se ljudi uvijek pred drugima, što svjesno, što nesvjesno, žele prezentirati u najboljem mogućem svijetlu. Nitko od nas ne želi da netko drugi o nama misli nešto loše. A oni koji na to sad kažu: “Boli me briga!” - uglavnom ne govore istinu.
Ljudi tračaju iz više razloga:
Analiziraju svoje iskustvo
Ovo je objašnjenje više karakteristično za žene. Izmjenjujući iskustva s drugim ženama, objašnjavajući situacije i događaje u kojima su se možda i same našle, ulaze u zonu tračanja, a da toga možda ni same nisu svjesne. Njima je potreban tek netko s kim će svoj problem pogledati iz druge perspektive.
Poistovjećivanje s drugima
Svi se mi poistovjećujemo s drugima. Neki više, a neki manje, ali to nam pokazuje da imamo povjerenja u osobu kojoj se povjeravamo, jer s njom na neki način dijelimo svoju tajnu. Time se vežemo za našu sugovornicu/ka pa čak i kad nam ona/on počne iznositi tajne koje se tiču nekih drugih osoba.
Zavist
Iako je ovo tužan razlog, nije ništa manje zastupljen u odnosu na prethodne. Međutim, ovo nije za osudu, jer svako od nas se bar jednom susreo sa takvim osjećajem. Neke žene to opravdavaju urođenim nagonom. No, zavist je prije i posljedica nesigurnosti i manjka samopouzdanja.
Smanjuje stres
Vjerovali ili ne, trač može djelovati opuštajuće! I to u onom trenutku kada čujemo da netko prolazi kroz loše razdoblje u životu. I makar nas tada ne čini sretnima što je nekom doista loše u životu, sretni smo što je možda nekom ipak - lošije nego nama. I tada može doći do umanjenja stresa. Na taj način razmišljaju i osobe koje tračaju.
Potvrđivanje
Ponekad tračanjem želimo samo dobiti potvrdu da smo nešto ispravno učinili ili rekli. Ili pak na koji smo način mi nešto učinili možda ispravnije od nekih drugih koji su se našli u sličnoj situaciji.
Sklapanje prijateljstva
Svima, barem ženama, poznate su scene iz serije “Očajne kućanice”, gdje postaje spona koja gradi prijateljstva. Takvo što se vrlo lako može prenijeti i u stvarni život. Tračanje nas tu lako može povezati s drugima.
Stečena osobina
Na kraju, trač može biti i karakteristika koja se uči. Obično se radi o ženama koje su vidjele najprije svoje majke da tračaju sa svojim prijateljicama, tako da ovu praksu najčešće počinjemo primjenjivati u mladosti.
Gruden: Tračanje može biti opasno
Poznati psihijatar Vladimir Gruden kaže kako tračevi prije svega spadaju u grupu projekcija – znači, ljudi koji sami imaju probleme i koji ne znaju kako se s njima nositi pripišu ih drugima i postaju mirniji. Oslobodili su se, kaže Gruden, u jednu ruku tog problema i tješe se kako drugi imaju taj problem, a ne oni. Čovjek koji se nalazi blizu te osobe ne treba osuđivati ljude koji ogovaraju.
- Ako ste špijun u nekoj drugoj zemlji, ne trebaju vam prisluškivači, dovoljno je da čitate dnevni tisak, da popijete kavu na nekom trgu i čujete kako ljudi razmišljaju, što govore. To isto spada u tračanje. Ono što ljudi govore po cesti, što pripisuju drugim ljudima je zapravo ono što upravo oni misle. Dakle, nisu oni krivi, nego tamo neki drugi koji galame i govore čime su nesretni ili nezadovoljni. To je svojevrsna psihoterapija – kaže Gruden.
No, tračanje ne mora bit bezazleno. Ponekad posljedice tračeva mogu biti katastrofalne.
Obitelji znaju biti razorene. Ljudi zbog tračeva postaju ubojice, obračunavaju se fizički. Materijalne štete i egzistencijalna ugroženost kao posljedica ogovaranja nisu rijetkost. Susjedi su padali u "ratna" stanja radi ogovaranja. Ljudi su mijenjali prebivališta ili radna mjesta da bi pobjegli od zlonamjernog ogovaranja. Drugi su gubili radna mjesta zbog istih uzroka. Postoje ljudi kojima je ogovaranje "druga priroda", ali jako je malo ljudi koji se bez ikakvih posljedica mogu nositi s ogovaranjem.
- Uzmimo primjer nacističke Njemačke. Nije samo Hitler rekao da su Židovi krivi za sve. Većina Nijemaca je krivila Židove za sve svoje probleme. Ako pogodimo jedan problem koji ima većina ljudi u sobi, lako ćemo naći krivca za to. Uvijek jedna nekvalitetna većina ugrožava kvalitetnu manjinu – smatra Gruden.
Tračanje može projicirati agresiju. Osobe koje su spaljivale vještice mislile su da čine dobro uništavanjem zla, a u stvari su uništavale svoju zloću, svoje grijehe, kaže Gruden. Simbolično daje još jedan primjer, kako kaže, na mikroplanu.
- Svako selo ima lijepe djevojke. Ali u selu ima i baba čije kćeri možda i nisu tako lijepe. I onda će od tih baba krenuti trač o tim lijepim djevojkama. Najčešće se govorilo za njih kako imaju dvije lijeve noge, dakle, kako su smotane ili da im smrdi iz usta. I što bi se dogodilo? Blesavi momci, kakvi jesu, slušali bi svoje roditelje i ne bi se petljali s takvim djevojkama, I one bi uglavnom na kraju ostajale neudate – kaže Gruden.
Lakše je, smatra Gruden, tražiti drugome mane i nedostatke, kako bi prikrili vlastitu nesposobnost, kako bi se lakše nosili sa svojim grijesima i svojim problemima.
Šutnja je zlato
Mogli bismo razmisliti još o nečemu. Tko trača? Proizlazi da se tračanjem bave uglavnom nesretni ljudi. I ako netko trača pred nama, logično, isto tako može tračati – o vama. Možda vi jeste dobri u čuvanju tajni, ali to ne znači da su i drugi. Ne kaže se bez razloga da je šutnja zlato. No, kaže se također i da se za dobrim konjem prašina diže.....pa ostavljamo svakom na vlastitu procjenu želi li biti subjekt ili objekt trača.
Otkrivamo:
Tračaju nesretni ljudi, a zbog ogovaranja se i - ubija!
Piše: Valentina Kristić
Zbog tračeva čovjek je u stanju učiniti baš sve - potući se, nekoga ozlijediti i čak - ubiti. Susjedi su padali u "ratna" stanja radi ogovaranja. Ljudi su mijenjali prebivališta ili radna mjesta da bi pobjegli od tračeva...Ali, postoje ljudi kojima je ogovaranje "druga priroda".
Vjerujem da nema osobe koja ne voli tračati. Ili one koja u životu nije barem jednom nekog ogovarala. Dakle, ne postoji ljudsko biće koje od kolijevke pa do groba nije izloženo, sudjelovalo ili postalo objekt ogovaranja, odnosno popularno - tračanja. Ogovaranje, bilo zasnovano na neistini ili na istinitim činjenicama sastavni je dio ljudske prirode.
Zašto tračamo?
Tračanje se, zanimljivo, češće veže uz žene, makar, iz iskustva, ne možemo reći da muškarci ne tračaju. Kako god, zašto tračamo? Pretpostavlja se da većina žena voli tračati jer se osjeća nesigurno. Ali, ima situacija kada je to samo vezano uz neobavezno pričanje ili željom za obaviještenošću. Tračevi nerijetko mogu biti izvor zabave, “ubijanja” slobodnog vremena ili “odmaranja” mozga.
To tračanje, ili zarazno, neobavezno čavrljanje, ljudsko ponašanje u stvari drži pod kontrolom jer se ljudi uvijek pred drugima, što svjesno, što nesvjesno, žele prezentirati u najboljem mogućem svijetlu. Nitko od nas ne želi da netko drugi o nama misli nešto loše. A oni koji na to sad kažu: “Boli me briga!” - uglavnom ne govore istinu.
Ljudi tračaju iz više razloga:
Analiziraju svoje iskustvo
Ovo je objašnjenje više karakteristično za žene. Izmjenjujući iskustva s drugim ženama, objašnjavajući situacije i događaje u kojima su se možda i same našle, ulaze u zonu tračanja, a da toga možda ni same nisu svjesne. Njima je potreban tek netko s kim će svoj problem pogledati iz druge perspektive.
Poistovjećivanje s drugima
Svi se mi poistovjećujemo s drugima. Neki više, a neki manje, ali to nam pokazuje da imamo povjerenja u osobu kojoj se povjeravamo, jer s njom na neki način dijelimo svoju tajnu. Time se vežemo za našu sugovornicu/ka pa čak i kad nam ona/on počne iznositi tajne koje se tiču nekih drugih osoba.
Zavist
Iako je ovo tužan razlog, nije ništa manje zastupljen u odnosu na prethodne. Međutim, ovo nije za osudu, jer svako od nas se bar jednom susreo sa takvim osjećajem. Neke žene to opravdavaju urođenim nagonom. No, zavist je prije i posljedica nesigurnosti i manjka samopouzdanja.
Smanjuje stres
Vjerovali ili ne, trač može djelovati opuštajuće! I to u onom trenutku kada čujemo da netko prolazi kroz loše razdoblje u životu. I makar nas tada ne čini sretnima što je nekom doista loše u životu, sretni smo što je možda nekom ipak - lošije nego nama. I tada može doći do umanjenja stresa. Na taj način razmišljaju i osobe koje tračaju.
Potvrđivanje
Ponekad tračanjem želimo samo dobiti potvrdu da smo nešto ispravno učinili ili rekli. Ili pak na koji smo način mi nešto učinili možda ispravnije od nekih drugih koji su se našli u sličnoj situaciji.
Sklapanje prijateljstva
Svima, barem ženama, poznate su scene iz serije “Očajne kućanice”, gdje postaje spona koja gradi prijateljstva. Takvo što se vrlo lako može prenijeti i u stvarni život. Tračanje nas tu lako može povezati s drugima.
Stečena osobina
Na kraju, trač može biti i karakteristika koja se uči. Obično se radi o ženama koje su vidjele najprije svoje majke da tračaju sa svojim prijateljicama, tako da ovu praksu najčešće počinjemo primjenjivati u mladosti.
Gruden: Tračanje može biti opasno
Poznati psihijatar Vladimir Gruden kaže kako tračevi prije svega spadaju u grupu projekcija – znači, ljudi koji sami imaju probleme i koji ne znaju kako se s njima nositi pripišu ih drugima i postaju mirniji. Oslobodili su se, kaže Gruden, u jednu ruku tog problema i tješe se kako drugi imaju taj problem, a ne oni. Čovjek koji se nalazi blizu te osobe ne treba osuđivati ljude koji ogovaraju.
- Ako ste špijun u nekoj drugoj zemlji, ne trebaju vam prisluškivači, dovoljno je da čitate dnevni tisak, da popijete kavu na nekom trgu i čujete kako ljudi razmišljaju, što govore. To isto spada u tračanje. Ono što ljudi govore po cesti, što pripisuju drugim ljudima je zapravo ono što upravo oni misle. Dakle, nisu oni krivi, nego tamo neki drugi koji galame i govore čime su nesretni ili nezadovoljni. To je svojevrsna psihoterapija – kaže Gruden.
No, tračanje ne mora bit bezazleno. Ponekad posljedice tračeva mogu biti katastrofalne.
Obitelji znaju biti razorene. Ljudi zbog tračeva postaju ubojice, obračunavaju se fizički. Materijalne štete i egzistencijalna ugroženost kao posljedica ogovaranja nisu rijetkost. Susjedi su padali u "ratna" stanja radi ogovaranja. Ljudi su mijenjali prebivališta ili radna mjesta da bi pobjegli od zlonamjernog ogovaranja. Drugi su gubili radna mjesta zbog istih uzroka. Postoje ljudi kojima je ogovaranje "druga priroda", ali jako je malo ljudi koji se bez ikakvih posljedica mogu nositi s ogovaranjem.
- Uzmimo primjer nacističke Njemačke. Nije samo Hitler rekao da su Židovi krivi za sve. Većina Nijemaca je krivila Židove za sve svoje probleme. Ako pogodimo jedan problem koji ima većina ljudi u sobi, lako ćemo naći krivca za to. Uvijek jedna nekvalitetna većina ugrožava kvalitetnu manjinu – smatra Gruden.
Tračanje može projicirati agresiju. Osobe koje su spaljivale vještice mislile su da čine dobro uništavanjem zla, a u stvari su uništavale svoju zloću, svoje grijehe, kaže Gruden. Simbolično daje još jedan primjer, kako kaže, na mikroplanu.
- Svako selo ima lijepe djevojke. Ali u selu ima i baba čije kćeri možda i nisu tako lijepe. I onda će od tih baba krenuti trač o tim lijepim djevojkama. Najčešće se govorilo za njih kako imaju dvije lijeve noge, dakle, kako su smotane ili da im smrdi iz usta. I što bi se dogodilo? Blesavi momci, kakvi jesu, slušali bi svoje roditelje i ne bi se petljali s takvim djevojkama, I one bi uglavnom na kraju ostajale neudate – kaže Gruden.
Lakše je, smatra Gruden, tražiti drugome mane i nedostatke, kako bi prikrili vlastitu nesposobnost, kako bi se lakše nosili sa svojim grijesima i svojim problemima.
Šutnja je zlato
Mogli bismo razmisliti još o nečemu. Tko trača? Proizlazi da se tračanjem bave uglavnom nesretni ljudi. I ako netko trača pred nama, logično, isto tako može tračati – o vama. Možda vi jeste dobri u čuvanju tajni, ali to ne znači da su i drugi. Ne kaže se bez razloga da je šutnja zlato. No, kaže se također i da se za dobrim konjem prašina diže.....pa ostavljamo svakom na vlastitu procjenu želi li biti subjekt ili objekt trača.
