Bitna je platežna moć, nažalost. U državnoj ustanovi plaćaš čokoladama alkoholom i fensi cigarama, dok kod privatnika imaš tarifu i račun za to što ti rade. Toliko je postalo retko da u državnoj ustanovi odeš na lečenje kod normalne osobe, koji god lekar bio u pitanju.
A da ne pričamo na one redove za zakazivanje, gde se kod ginekologa na pregled čeka minimum po mesec dana, ovo ostalo da ne pominjemo, interniste i ostalo. Mogu i da vam ispričam torturu koju sam doživela na ispitivanju jednom gde sam se 6 meseci vukljala po svim mogućim domovima zdravlja, pregledima i ostalom, od zastarele opreme koja je i pitanje kako beleži rezultate do redova po celim hodnicima i čekanja po ihahaj.
Tako da iskreno, vrlo mi je lakše i bolje da uzmem skupim pare, platim da me neko zaista dočeka kao pacijenta, da me pregleda kako treba i opremom kakva treba da bude i da ne živim u haosu u glavi. Plus, ja se na primer kao zaposlena i prijavljena, u državnoj ustanovi ne lečim besplatno, sve plaćam, od participacija do svega ostalog. Kod privatnog lekara većinom idem na preporuku.