Bila sam očevidac kada je policija odlazila na Kosovo, odlazila sa pesmom i vraćala se s pesmom na ustima. Ali to je bilo 80-tih godina.
Bila sam očevidac kada je policija ,,morala "da ide na Kosovo po cenu disciplinske kazne, suspenzije i raskida radnog odnosa. Odlazili su odvažni, hrabri...ostajali i odbijali da idu oni drugi. Kažnjavani, suspendovani ali ipak posle godina i godina dobijali spor i vraćali se na posao sa dobijenom velikom odštetom, sa isplaćenim svim platama u tom periodu . Ne bih kategorisala te ljude ali su na kraju ispali ,,pametniji, mudriji,, ...ne to im je omogućila država, zakoni, loši pravnici u firmi. Policajci koji su bez pritisaka odlazili, vraćali su se bez pompe, bez bilo kakve nagrade, a neki se nikada nisu vratili.
Otišla sam od srži teme ali je ovo sastavni deo iste.
To je ono što ja znam i o čemu mogu da pišem, preživljavala sa njima svaki momenat u odlasku i dolasku. Na kraju koji je rezultat te misije. Oboleli, depresivni...kako oni tako i njihove porodice, isprepadana deca i žene...svakako da nije uspela u onome što je propagirala.
Ali kao i sve...oni tamo ,,veliki,, donesu odluku ...da li sada razmišljaju o njoj...
Ovu moju priču samo stavite negde izmedju redova vaše, jer ona je deo svakog posta koji je napisan...