A moja priča je potpuno luda. Sreli smo se na faxu, kada sam gajila nade da ću biti inženjerka, posle odoh na dijametralno suprotnu stranu. Trebalo je da se predaju neki radovi, on je bio sa drugovima ja sa drugaricom. Džentlmenski su nam ponudili stolice da sednemo u tom hodniku gde smo čekali. Ali sećam se da me je ponela neka luda energija i da sam ostala da swdim na stolu uz komentar "volim da sam u centru pažnje". Eh, ja koja sam bila a i sada toliko stidljiva, da ni vidu ne tražim po cenu dehidriranja

A onda su nas dragi muški iako su bili pre prozvani, propustili da ne čekamo i tako dok smo se sudarili na vratima, sećam se da je trenutak bio, kao iz filma, kao da smo sami u čitavoj zgradi tih 5 sec, ili koliko je to već trajalo. Čak i kada smo kasnije pričali o tome doživljaj koji smo imali bio je obostran.
E onda, da stvar ne bude jednostavna i filmska, poznanica koja je bila sa mnom mi kaže da joj se baš on dopada. Jnsistirala je da ga zivem kako bi se videli. Jesam jer posle tih par sekundi, s obzirom da se njoj dopao, ja sam se "ohladila".
On nije. Čuli smo se milion puta i na kraju posle mesec dana i prvi put poljubili. Sećam se da sam jednom drugu rekla, kako će to biti veza od nedelju dve jer mi je dosadan. Ovan je to. Upornost se isplatila, a i valjda kao i uvek znao je sve da dobro proceni.
Bilo je iskušenja, faza raznih i raskidanja u prvih par godina. Venčali smo se 10 godina kasnije, potpuno sigurni da je to to. I evo sad već13,5 god braka zajedno. Obožavamo se!