Maximus' pid='1571' dateline='1251120388 je napisao(la):Saving Private Ryan (199je jedan od najboljih filmova...to svi moraju pogledati!!!
Takodje jos jedan dobar film je We Were Soldiers (2002) -Mel Gibson
Dolina la Drang mjesto je u Vijetnamu poznato kao "Dolina smrti". Bitka koja se tamo dogodila jedna je od najkrvavijih u američkoj povijesti, i jedan od prvih velikih izravnih sukoba američke i vijetnamske vojske.
U nedjelju, 14. studenog 1965. godine, u 10 sati i 48 minuta, pukovnik Hal Moore i njegov odred spustili su se u dolinu Ia Drang, mjesto koje je u Vijetnamu poznato pod imenom "Dolina smrti". Na bojnom su polju on i njegov odred od približno 400 ljudi bili u potpunom okruženju oko 2000 sjeverno-vijetnamskih vojnika pod vodstvom pukovnika Ahna.
Mooreov je odred bio Prvi bataljun 7. konjičke divizije - iste one koju je predvodio general George Custer stotinjak godina ranije u borbi protiv indijanaca - a kao i u Custerovu slučaju, ironija je nastavljena: umjesto pojačanja, našli su se u okruženju znatno nadmoćnijeg neprijatelja
Lazar' pid='1793' dateline='1252700049 je napisao(la):Ja bi preporučio 300 Spartans ako je neko gledao.. zna da je film exstra...
Kratki prolog filma vraca nas u Drugi svetski rat, na sovjetski šlep, ciju posadu cine dva mladica: skiper i ložac parnog motora. Nemacka patrola zarobljava i brod i posadu, nacisticki oficir nudi slobodu ložacu Anatoliju ukoliko ovaj ubije svog saborca, a grdni ložac, preplašen, histericno povlaci obarac i gleda u tamnu vodu za pogodjenim hrabrijim drugom Tihonom. Šleper eksplodira od postavljene nemacke mine, a ujutru nekoliko pravoslavnih monaha s obale odnosi onesvešcenog Anatolija u sigurnost manastira.
Najavna špica. Prava radnja filma pocinje 1976., u manastiru na ostrvu usred Belog mora... Anatolij je starac, otac, clan kaludjerske bratije... Po izgledu i ponašanju je «jurodivi», rec je ruska i oznacava coveka koji je u potrazi za Bogom naizgled skrenuo sa obrazaca normalnog ponašanja. Procelav, krezub, u poderanoj mantiji, neumiven od ugljene prašine kojom hrani parne kotlove, Anatolij je u vecitoj potrazi za iskupljenjem od ubistva s pocetka price – greha kojeg ne može da se oslobodi ni pustinjaštvom, niti molitvama, niti cinjenjem cuda niti tacnošcu svojih predskazanja...
Duboko duhovan, film ostrvo ("Ostrov", Russia, 2006) je fascinantan primer da spor ritam filma ne oznacava istovremeno i njegovu monotonost, ili eventualni osecaj dosade kod gledalaca... Istovremeno, ovo nije jedan od «onih» ruskih filmova, radjenih u stilu «niko kao mi» ili «naš Bog je jaci od tvog Boga»... Grešnik, iscelitelj, vidovnjak i svetac, Anatolij (glumi ga nekadašnja ruska rock-zvezda Pjotr Mamonov, glumac u debitantskom Lunginovom filmu «Taksista»), «jurodivi» i «starec», nije novi simbol verske, u ovom slucaju, pravoslavne propagande, niti je ostrvo film koji bi trebalo da posluži u takve svrhe. Cak, (ako bih kao pripadnik trece generacije jedne ateisticke porodice to mogao uopšte da kažem) film bi mogao da govori o tome da je Bog unutar svakog od nas, te da Njemu crkvena doktrina, hijerarhija, forma, poslušnost uopšte i nisu presudne kada ispituje neciju veru i kada daje oproštaje grehova ili iskupljenje.