-
Dobrodošli na Ćaskanja! Mi smo zajednica koja okuplja članove sa prostora bivših jugoslovenskih republika. Budite slobodni, pregledajte naš sajt, pročitajte neke od započetih diskusija. Ako želite da učestvujete u diskusijama, pisati na forumu, kreirati albume, dodavati medije, a niste naš član, registrujte se. Registracija je besplatna i zahteva samo minut Vašeg vremena. I da ne zaboravimo: registrovanjem i prijavljivanjem na forumu uklanjate sve reklame koje se prikazuju na sajtu, jer nam je stalo do naših članova. Pridružite nam se!
Egipatska mitologija
- Začetnik teme anu
- Datum pokretanja
Oljenka
Poznata ličnost
- Učlanjen(a)
- 04.01.2019.
- Poruke
- 472
- Broj reagovanja
- 243
- Horoskop
- Nije određen
Egipatska mitologija, sa svojim brojnim spominjanjima prirodnih pojava i prirodnih bozanstava, odrazava jedinstven egipatski geografski i prostorni kontekst i zavisnost zemlje od dva zivotna principa i sile - rijeke Nil i Sunca. Dolina Nila, u vrijeme nastajanja egipatske istorije izdvojena od provala naroda i vanjskih uticaja, bila je kolijevka jedinstvene civilizacije. Mitovi su se javili u sredini u kojoj su vladale snazne suprotnosti, sto je Egipcane neprestano podsjecalo na naporednost zivota i smrti.
Tokom vise od 3000 godina civilizacija Egipcana - njena temeljna poimanja, politicke ustanove, vjerski i umjetnicki oblici - nije se bitno mijenjala. Najznacajniji periodi su: Stara, Srednja i Nova Drzava. Nakon slabljenja nove drzave počinje postepeno slabljenje Egipta.
Religija je bila duboko ukorijenjena u istorijskom razvoju zemlje. Egipat se sastojao od mnogo odvojenih plemena, a svako je imalo svoje lokalno bozanstvo., a 3100. g. pne. nekada lokalna bozanstva Sjevera i Juga su se ujedinila u državni Panteon.
Kult Sunca
U periodu Stare drzave razvio se sluzbeni Kult Sunca. Sa slabljenjem faraonske moći Kult Sunca je oslabio, Raov je je uticaj bio veliki, kojeg je kasnije Oziris oslabio.
Kasnije je «stvoren» veliki državni bog Amon-Ra.
Ali Kult Sunca je zbog udaljenosti običnom puku ostao kraljevskim i državnim kultom.
Tokom vise od 3000 godina civilizacija Egipcana - njena temeljna poimanja, politicke ustanove, vjerski i umjetnicki oblici - nije se bitno mijenjala. Najznacajniji periodi su: Stara, Srednja i Nova Drzava. Nakon slabljenja nove drzave počinje postepeno slabljenje Egipta.
Religija je bila duboko ukorijenjena u istorijskom razvoju zemlje. Egipat se sastojao od mnogo odvojenih plemena, a svako je imalo svoje lokalno bozanstvo., a 3100. g. pne. nekada lokalna bozanstva Sjevera i Juga su se ujedinila u državni Panteon.
Kult Sunca
U periodu Stare drzave razvio se sluzbeni Kult Sunca. Sa slabljenjem faraonske moći Kult Sunca je oslabio, Raov je je uticaj bio veliki, kojeg je kasnije Oziris oslabio.
Kasnije je «stvoren» veliki državni bog Amon-Ra.
Ali Kult Sunca je zbog udaljenosti običnom puku ostao kraljevskim i državnim kultom.
Oljenka
Poznata ličnost
- Učlanjen(a)
- 04.01.2019.
- Poruke
- 472
- Broj reagovanja
- 243
- Horoskop
- Nije određen
- prema egipatskoj mitologiji, u sredistu stoji suncano bozanstvo (Ra), a postoji još i niz drugih božanstava (Ptah, Horus, Set, Oziris...)
- vjerovanje u zagrobni zivot
- balzamovanje mrtvaca; mumije
- kult mrtvih dovodi do gradnje velikih faraonskih grobnica, pa se u vezi hramova i grobnica razvija i likovna umjetnost (kipovi, reljefi)
- grade se i monumentalne piramide, a mrtvaci se sahranjuju sa zlatom i ostalim blagom uz velike rituale
Kraljevi i Svestenici
Hram se nije smatrao mjestom zajednickih obozavanja, vec Kucom bogova. Svestenicima je bio zadatak da obavljaju odredjene obrede za bogove i u pojedinim prilikama za preminule te za kraljeve proglasene bogovima.
Na bogove se gledalo kao na bica sa ljudskim potrebama: trebala im je hrana, pice, odjeca, odmor... a sve im je to pružano u hramovima tokom dnevnih obreda.
Teoretski, samo se faraon mogao pribliziti bogu, a vjerovalo se da je svaki farain sin svoje majke, Velike kraljevske supruge, po volji vrhovnog drzavnog boga. No, svaki je svestenik obavljao dnevne obrede.
Kako se dnevno obavljanje obreda za bogove temeljilo na pojmu razmjene, vjerovalo da ono osigurava faraonovu pobjedu nad neprijateljima.
Mitovi o postanku
Razvila su se tri značajna vjerska sredista: Heliopolis, Memfis i Hermopolis, i bila su tri mita o postanku svijeta.
Oljenka
Poznata ličnost
- Učlanjen(a)
- 04.01.2019.
- Poruke
- 472
- Broj reagovanja
- 243
- Horoskop
- Nije određen
Božanstva „Prvog doba“
Prije nego krenem u predstavljanju najvažnijih božanstava ove skupine, da pojasnim zašto se nazivaju božanstva „Prvog doba“ ili zlatnog doba.Zlatno doba je bilo stanje koje možemo usporediti s biblijskim rajem, kad su ljudi živjeli zajedno s bogovima, zemlja je bogato davala rodom,a grijeh i nasilje su bili nepoznati…jednom riječju vladala su načela pravde.
Ra
Ra (ili Re,Phra) je bio bog sunca, utjelovitelj njegove snage te samo njegovo ime znači sunce. Vjerovalo se da se izdigao iz voda obuhvaćen lotusovim laticama koje ga ponovo obavijaju noću, ili da se rodio u obliku feniksa, ptice koja se ponovo rađa iz vlastitog pepela.Raa su smatrali „ocem bogova“ i stvoriteljem.
Poput njegovog „prethodnika“ preddinastičko božanstvo sunca, Atuma i za njega se govorilo da je stvoritelj ljudi i svih drugih stvorenja kao plod njegovog znoja i suza[6].
Ra je bio najvažnije božanstvo „Prvoga doba“ ,mlad i krepak, čvrsto i neosporno je vladao. No kad je Ra stario, njegova je moć vladanja opadala: postao je nemoćni starac, te je slinio iz drhtavih usta. Ljudi su postali svjesni njegove slabosti te počeli kovati zavjeru. Čovječanstvo je prestalo vjerovati u boga, čovječanstvo je počinilo „prvi grijeh“. Ra je bio veoma razočaran čovječanstvom koje je sagriješilo.“Stvorih svakog čovjeka nalik drugom.Na naredih ja da počine grijeh,već je on došao iz njihovih pokvarenih srca pokvarivši moju riječ.Ja stvorih bogove od svoje krvi,a ljude od svojih suza“[7]. Odlučio je da uništi ljude, no ipak im se smilovao i dao drugu priliku. On sam se nakon toliko nevolja i boli, odlučio povući iz svijeta. Stoga se u obliku krave popeo na Nut (božicu neba), koja ga je odnijela u nebo. U skladu s tim, mislilo se da se Ra tako ujutro rađa kao dječak, da do podneva sazrijeva, a navečer postaje drhtavi starac koji noćas umire.
Ovom nepotpunom kataklizmom završeno je Zlatno doba egipat. povijesti. Od sada pa na dalje vladat će ljudske dinastije i vladari.
Ovaj mit o prvom grijehu i smilovanju boga udjelom druge prilike zapravo možemo povezati sa kršćanskim mitom o Adamu i Evi te istočnom (prvom) grijehu i Božjem smilovanju nad ljudskim rodom.
Oziris
Ozirisa, drevnog božanstvo žita i plodnosti sljedbenici su poistovjetili sa pastirskim bogom te bogom plodnosti Andjeti(zbog toga ga često prikazuju u zelenoj boji koja označava plodnost). Ozirisov kult plodnosti ubrzo se proširio i na druga egipatska područja. Rano je došlo i do njegovog povezivanja s podzemnim svijetom te je ubrzo postao kralj mrtvih. Uskoro je taj vid njegova postojanja postao sve jači, a Oziris vrhovni bog Egipat.
Za Ozirisa se vezuje mit koji je pretrpio mnoge preinake, no zapravo je veoma važan za Egipćane zbog vjere u besmrtnost duše i razvitka Ozirisovog kulta. Prema Plutarhu mit glasi ovako:
Kada je Oziris počeo kraljevati posvetio se obraćanju Egipćana od života u neimaštini i divljaštvu navodeći ih da se upoznaju s plodovima zemlje, donoseći im zakone i podučavajući ih da štuju bogove. Putovao je zemljom promičući civilizaciju. Rijetko je bio primoran upotrijebiti oružje jer je u većini slučajeva naklonost ljudi pridobio razumnim uvjeravanjem, a ponekad ih je znao očarati pjesmama i ostalim glazbenim vještinama.Pošto je civilizirao Egipat krenuo je u svijet ostavivši svoju ženu Izidu na prijestolju,kojoj je pomagao Tot.Njegov brat Set bio je zaljubljen u Izidu i željan vladarske moći te je spletkama primicao tronu.Ubrzo nakon bratova povratka Set zajedno s urotnicima odlučio ga je ukloniti.Dvadeset i osme godine vladanja,sedamnaestog dana Hatorina mjeseca Oziris je pao u ruke zavjernika,a Set je njegovo tijelo raskomadao na 14 dijela i bacio u Nil.Izida je tražila njegovo tijelo i pronašla ga te ga sastavila. . Pronašla je sve osim njegova spolovila. Izida je od sakupljenih dijelova tijela obnovila mrtvo tijelo muža, obavivši pritom obred balzamiranja putem kojeg je Ozirisa vratila u život te začela sina Horusa. On je od tada gospodar svijeta mrtvih. Nakon što je njihov sin Horus odrastao, zaratio je sa stricem Setom. Poslije dugog suđenja i borbe dvaju bogova, Horusu je vraćeno njegovo pravo na prijestolje Gornjeg i Donjeg Egipta. Faraon se stoga u egipatskoj mitologiji štovao kao utjelovljenje Horusa i gospodar čitave zemlje.
Ozirisa su tako prikazivali kao mrtvog kralja, sa ovojima mumije, a u rukama drži znamenje svoje vrhovne vlasti
astirsku palicu, na glavi je nosio atef-kruna i stup djed koji ga je simbolizirao.
Anubis
Anubis je bio božanstvo pas ili šakal čiji kult vuče podrijetlo iz Tinisa pokraj Abida. Rano se naime proširio po egipatskim krajevima. Budući da je šakal pustinjska životinja Egipćani su ga povezivali sa zapadnom pustinjom, prebivalištem mrtvih. Preuzeo je naslov pogrebnog boga Khent-Amentuia, što znači „Prvi od zapadnjaka“, ali ga je zatim prisvojio Oziris.
Anubis je prvotno značio smrt samo za faraona, a kasnije je postao najavljivač smrti prikazan kao ratnik sa zmajem ili kobrom u ruci. Često su ga povezivali sa vračanjem i čaranjem.
Imao je tri važne funkcije: nadzirao je mumificiranje te je primao mumiju u grob i vodio dušu do Polja blaženih štiteći ju svojim rukama. Nadzirao je vaganje duše, ujedno i njegova najvažnija funkcija, te brižno pazio na vagu koja je krunila njegovu glavu.
Anubisa su prikazivali kao čovjeka sa šakalovom glavom; ili kao psa koji leži na postolju ili grobu. Njegov simbol je bila crna volovska koža poprskana krvlju koja je visjela na jednoj motki,značenje toga je i danas zagonetno. Štovali su ga i prihvaćali svi ostali bogovi.
Tot
Tot, božanstvo ibis ili psoglavi babun, bilo je staro božanstvo čije je podrijetlo tajanstveno. Smatra se da je došao iz Delte, ali mu je glavno središte bilo u Srednjem Egiptu u Al-Ashmunaynu ili Hermopolisu. Imao je važnu ulogu u mnogim mitovima, a imao je razna svojstva no počeo je kao bog mrtvih. U Hermopolisu je zamijenjivao „Veliku gakušu“ koja nosi jaje iz koje nastaje svijet, rodio je sam sebe te se pojavio na lotusovu
jeračem vremena, izumiteljem matematika, astronomije i tehnike. Njegovo umijeće omogućilo je bogovima da mjere pobijede. Mogli bismo reći da je bio neka vrsta računovođe bogova. Egipćani su povezivali matematiku i magiju pa je Tot bio „Veliki Gospodar magije“. Povezano s tim imao je ulogu učitelja božjih riječi ili znakova pisanja te se govorilo da ih je upravo on izumio. Bio je poznat kao pisar, zapisničar i objavljivač božanskih odluka, pa su ga stoga smatrali njihovim glasnikom (neka prototip osobe za odnos s javnošću možda). Kao tvorac svetih zakona Egipta bio je branitelja pravde i miritelja.
Prije nego krenem u predstavljanju najvažnijih božanstava ove skupine, da pojasnim zašto se nazivaju božanstva „Prvog doba“ ili zlatnog doba.Zlatno doba je bilo stanje koje možemo usporediti s biblijskim rajem, kad su ljudi živjeli zajedno s bogovima, zemlja je bogato davala rodom,a grijeh i nasilje su bili nepoznati…jednom riječju vladala su načela pravde.
Ra
| Bog Ra |
Poput njegovog „prethodnika“ preddinastičko božanstvo sunca, Atuma i za njega se govorilo da je stvoritelj ljudi i svih drugih stvorenja kao plod njegovog znoja i suza[6].
Ra je bio najvažnije božanstvo „Prvoga doba“ ,mlad i krepak, čvrsto i neosporno je vladao. No kad je Ra stario, njegova je moć vladanja opadala: postao je nemoćni starac, te je slinio iz drhtavih usta. Ljudi su postali svjesni njegove slabosti te počeli kovati zavjeru. Čovječanstvo je prestalo vjerovati u boga, čovječanstvo je počinilo „prvi grijeh“. Ra je bio veoma razočaran čovječanstvom koje je sagriješilo.“Stvorih svakog čovjeka nalik drugom.Na naredih ja da počine grijeh,već je on došao iz njihovih pokvarenih srca pokvarivši moju riječ.Ja stvorih bogove od svoje krvi,a ljude od svojih suza“[7]. Odlučio je da uništi ljude, no ipak im se smilovao i dao drugu priliku. On sam se nakon toliko nevolja i boli, odlučio povući iz svijeta. Stoga se u obliku krave popeo na Nut (božicu neba), koja ga je odnijela u nebo. U skladu s tim, mislilo se da se Ra tako ujutro rađa kao dječak, da do podneva sazrijeva, a navečer postaje drhtavi starac koji noćas umire.
Ovom nepotpunom kataklizmom završeno je Zlatno doba egipat. povijesti. Od sada pa na dalje vladat će ljudske dinastije i vladari.
Ovaj mit o prvom grijehu i smilovanju boga udjelom druge prilike zapravo možemo povezati sa kršćanskim mitom o Adamu i Evi te istočnom (prvom) grijehu i Božjem smilovanju nad ljudskim rodom.
Oziris
| Oziris |
Za Ozirisa se vezuje mit koji je pretrpio mnoge preinake, no zapravo je veoma važan za Egipćane zbog vjere u besmrtnost duše i razvitka Ozirisovog kulta. Prema Plutarhu mit glasi ovako:
Kada je Oziris počeo kraljevati posvetio se obraćanju Egipćana od života u neimaštini i divljaštvu navodeći ih da se upoznaju s plodovima zemlje, donoseći im zakone i podučavajući ih da štuju bogove. Putovao je zemljom promičući civilizaciju. Rijetko je bio primoran upotrijebiti oružje jer je u većini slučajeva naklonost ljudi pridobio razumnim uvjeravanjem, a ponekad ih je znao očarati pjesmama i ostalim glazbenim vještinama.Pošto je civilizirao Egipat krenuo je u svijet ostavivši svoju ženu Izidu na prijestolju,kojoj je pomagao Tot.Njegov brat Set bio je zaljubljen u Izidu i željan vladarske moći te je spletkama primicao tronu.Ubrzo nakon bratova povratka Set zajedno s urotnicima odlučio ga je ukloniti.Dvadeset i osme godine vladanja,sedamnaestog dana Hatorina mjeseca Oziris je pao u ruke zavjernika,a Set je njegovo tijelo raskomadao na 14 dijela i bacio u Nil.Izida je tražila njegovo tijelo i pronašla ga te ga sastavila. . Pronašla je sve osim njegova spolovila. Izida je od sakupljenih dijelova tijela obnovila mrtvo tijelo muža, obavivši pritom obred balzamiranja putem kojeg je Ozirisa vratila u život te začela sina Horusa. On je od tada gospodar svijeta mrtvih. Nakon što je njihov sin Horus odrastao, zaratio je sa stricem Setom. Poslije dugog suđenja i borbe dvaju bogova, Horusu je vraćeno njegovo pravo na prijestolje Gornjeg i Donjeg Egipta. Faraon se stoga u egipatskoj mitologiji štovao kao utjelovljenje Horusa i gospodar čitave zemlje.
Ozirisa su tako prikazivali kao mrtvog kralja, sa ovojima mumije, a u rukama drži znamenje svoje vrhovne vlasti
astirsku palicu, na glavi je nosio atef-kruna i stup djed koji ga je simbolizirao.Anubis
| Anubis |
Anubis je prvotno značio smrt samo za faraona, a kasnije je postao najavljivač smrti prikazan kao ratnik sa zmajem ili kobrom u ruci. Često su ga povezivali sa vračanjem i čaranjem.
Imao je tri važne funkcije: nadzirao je mumificiranje te je primao mumiju u grob i vodio dušu do Polja blaženih štiteći ju svojim rukama. Nadzirao je vaganje duše, ujedno i njegova najvažnija funkcija, te brižno pazio na vagu koja je krunila njegovu glavu.
Anubisa su prikazivali kao čovjeka sa šakalovom glavom; ili kao psa koji leži na postolju ili grobu. Njegov simbol je bila crna volovska koža poprskana krvlju koja je visjela na jednoj motki,značenje toga je i danas zagonetno. Štovali su ga i prihvaćali svi ostali bogovi.
Tot
| Tot |
jeračem vremena, izumiteljem matematika, astronomije i tehnike. Njegovo umijeće omogućilo je bogovima da mjere pobijede. Mogli bismo reći da je bio neka vrsta računovođe bogova. Egipćani su povezivali matematiku i magiju pa je Tot bio „Veliki Gospodar magije“. Povezano s tim imao je ulogu učitelja božjih riječi ili znakova pisanja te se govorilo da ih je upravo on izumio. Bio je poznat kao pisar, zapisničar i objavljivač božanskih odluka, pa su ga stoga smatrali njihovim glasnikom (neka prototip osobe za odnos s javnošću možda). Kao tvorac svetih zakona Egipta bio je branitelja pravde i miritelja.